im. ž. 〈G aeròbikē, DL aeròbici〉 sp. tjelovježba prilagođena oblikovanju tijela i namijenjena u prvome redu ženama; sin. (aerobik)

prid. 〈G ȁerobnōg(a); ž. ȁerobnā, s. ȁerobnō〉 koji se odnosi na aerobe; ant. anaerobni

prid. 〈G aerodinàmičkōg(a); ž. aerodinàmičkā, s. aerodinàmičkō〉 koji se odnosi na aerodinamiku [~ oblici]

im. ž. 〈G aerodinàmikē, DL aerodinàmici〉 fiz. grana fizike koja proučava strujenje plinova i gibanje tijela kroz plinove

im. m. 〈G aeròdroma; mn. N aeròdromi, G aeròdrōmā〉 v. zračna luka pod luka

prid. 〈G ȁerofōnskōg(a); ž. ȁerofōnskā, s. ȁerofōnskō〉 v. puhaći

prid. 〈G aerostàtičkōg(a); ž. aerostàtičkā, s. aerostàtičkō〉 koji se odnosi na aerostatiku

im. ž. 〈G aerostàtikē, DL aerostàtici〉 fiz. grana fizike koja proučava ravnotežu plinova

im. ž. 〈G aférē; mn. N afére, G aférā〉 događaj koji ima negativne posljedice u javnosti [politička ~]

im. m. 〈G àfiksa; mn. N àfiksi, G ȁfīksā〉 gram. tvorbena jedinica koja dolazi ispred ili iza osnove ili se u nju umeće

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. afìrmīrām, 3. l. mn. afirmírajū, imp. afìrmīrāj, aor. afirmírah, imperf. afìrmīrāh, prid. r. afirmírao, prid. t. afìrmīrān〉 1. v. promaknuti 2. v. promicati • afirmírati se 〈povr.〉 1. v. potvrditi se pod potvrditi 2. v. potvrđivati se pod potvrđivati

prid. 〈G aforìstična; odr. aforìstičnī, G aforìstičnōg(a); ž. aforìstična, s. aforìstično〉 koji je izrečen poput aforizma, sažet i slikovit

im. m. 〈G aforìzma; mn. N aforìzmi, G aforìzāmā〉 sažeto i slikovito izrečena misao o životu i svijetu

im. ž. 〈G afrikátē; mn. N afrikáte, G afrikátā〉 v. slivenik

prid. 〈G afrìkātnōg(a); ž. afrìkātnā, s. afrìkātnō〉 v. sliveni

prid. 〈G afroàzījskōg(a); ž. afroàzījskā, s. afroàzījskō〉 koji se odnosi na Afriku i Aziju

im. m. 〈G àgē, V ȁgo; mn. N àge, G ágā〉 pov. 1. 〈jd.〉 naslov zapovjednika turske plaćeničke vojske [Smail-aga] 2. osoba s istoimenim naslovom 3. posjednik u Osmanskome Carstvu

im. ž. 〈G agámē; mn. N agáme, G agámā〉 zool. gušter rasprostranjen u Africi i Aziji [bradata ~; vodena ~]

im. ž. 〈G agávē; mn. N agáve, G agávā〉 bot. biljka mesnatih, debelih i trnovitih listova podrijetlom iz Južne i Srednje Amerike

im. ž. 〈G agèncijē; mn. N agèncije, G agèncījā〉 1. v. zastupništvo 2. ustanova koja se bavi prikupljanjem i prenošenjem vijesti [novinska ~] 3. poduzeće koje predstavlja koga ili radi u čije ime [modna ~; pomorska ~]

prid. 〈G agèncījskōg(a); ž. agèncījskā, s. agèncījskō〉 koji se odnosi na agenciju

im. m. 〈G àgenta; mn. N àgenti, G àgenātā 〉 1. v. posrednik 2. v. zastupnik ◇ tajni ~ osoba koja za svoju službu tajno prikuplja različite obavijesti, vojne, političke i poslovne podatke; sin. špijun

im. ž. 〈G àgenticē; mn. N àgentice, G àgentīcā〉 1. v. posrednica 2. v. zastupnica ◇ tajna ~ žena koja za svoju službu tajno prikuplja različite obavijesti, vojne, političke i poslovne podatke; sin. špijunka

prid. 〈G àgentičina; ž. àgentičina, s. àgentičino〉 1. v. posredničin 2. v. zastupničin

im. ž. 〈G àginicē; mn. N àginice, G àginīcā〉 agina žena

prid. 〈G àginičina; ž. àginičina, s. àginičino〉 koji pripada aginici

im. ž. 〈G agitácijē〉 pridobivanje ljudi za što

im. m. 〈G agìtātora, V agìtātore; mn. N agìtātori, G agìtātōrā〉 osoba koja agitira

im. ž. 〈G agìtātoricē; mn. N agìtātorice, G agìtātorīcā〉 žena koja agitira

prid. 〈G agìtātoričina; ž. agìtātoričina, s. agìtātoričino〉 koji pripada agitatorici

prid. 〈G agìtātorskōg(a); ž. agìtātorskā, s. agìtātorskō〉 koji se odnosi na agitatore

im. s. 〈G agitírānja〉 provođenje agitacije

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. agìtīrām, 3. l. mn. agitírajū, imp. agìtīrāj, aor. agitírah, imperf. agìtīrāh, prid. r. agitírao〉 provesti/provoditi agitaciju

im. ž. 〈G aglomerácijē; mn. N aglomerácije, G aglomerácījā〉 1. zem. gusto naseljeno gradsko područje 2. geol. nakupina stijena

im. ž. 〈N agònijē〉 1. stanje bola koje prethodi smrti 2. pren. stanje velike psihičke patnje [ljubavna ~]

im. ž. 〈G ȁgorē; mn. N ȁgore, G ȁgōrā〉 pov. 1. narodna skupština u antičkoj Grčkoj 2. mjesto održavanja narodne skupštine u antičkoj Grčkoj, gradski trg

im. m. 〈G agrára, I agrárom/agrárem〉 v. poljodjelstvo

prid. 〈G àgrārnōg(a); ž. àgrārnā, s. àgrārnō〉 1. v. poljodjelski 2. v. zemljišni

im. ž. 〈G agregácijē〉 postupak kojim se što s čim združuje

prid. 〈G agregácījskōg(a); ž. agregácījskā, s. agregácījskō〉 koji se odnosi na agregaciju

im. m. 〈G agregáta; mn. N agregáti, G agregátā〉 1. nakupina više različitih dijelova ili čestica 2. tehn. stroj koji služi za pokretanje kakva pogona

im. ž. 〈G agrèsijē; mn. N agrèsije, G agrèsījā〉 1. težak fizički ili vojni napad 2. v. navala 3. v. nasrtaj

prid. 〈G ȁgresīvna; odr. ȁgresīvnī, G ȁgresīvnōg(a); ž. ȁgresīvna, s. ȁgresīvno; komp. agresìvnijī〉 1. v. nasilan 2. v. nasrtljiv

im. ž. 〈G agresívnosti, I agresívnošću/agresívnosti〉 1. v. nasilnost 2. v. nasrtljivost

im. m. 〈G agrònoma, V ȁgronome; mn. N agrònomi, G agrònōmā〉 stručnjak koji se bavi agronomijom

im. ž. 〈N agronòmijē〉 znanost o obradbi i iskorištavanju zemljišta te uzgoju krupne i sitne stoke

im. ž. 〈G agrònomkē, DL agrònomki; mn. N agrònomke, G agrònōmkā/agrònomkī〉 stručnjakinja koja se bavi agronomijom

prid. 〈G agrònomskōg(a); ž. agrònomskā, s. agrònomskō〉 koji se odnosi na agronome i agronomiju