bèsmislenōst | im. ž. 〈G bèsmislenosti, I bèsmislenošću/bèsmislenosti〉 svojstvo onoga što je besmisleno; sin. nesuvislost; ant. smislenost, suvislost |
bèsmislica | im. ž. 〈G bèsmislicē; mn. N bèsmislice, G bèsmislīcā〉 besmislen i nerazuman postupak ili izjava |
bèsmrtan | prid. 〈G bèsmrtna; odr. bèsmrtnī, G bèsmrtnōg(a); ž. bèsmrtna, s. bèsmrtno〉 1. koji ne umire, koji je vječan; ant. smrtan 2. pren. koji ima trajnu vrijednost, koji je veoma slavan ili popularan [besmrtni aforizam; besmrtna poezija] |
bèsmrtnica | im. ž. 〈G bèsmrtnicē; mn. N bèsmrtnice, G bèsmrtnīcā〉 1. ona koja je besmrtna, koja ne umire, koja je vječna; ant. smrtnica 2. pren. slavna žena koja će ostati zapamćena i nakon svoje smrti |
bèsmrtničin | prid. 〈G bèsmrtničina; ž. bèsmrtničina, s. bèsmrtničino〉 1. koji pripada besmrtnici; ant. smrtničin 2. pren. koji pripada ženi koja će ostati zapamćena i nakon svoje smrti |
bèsmrtnīk | im. m. 〈G bèsmrtnīka, V bèsmrtnīče; mn. N bèsmrtnīci, G bèsmrtnīkā〉 1. onaj koji je besmrtan, koji nikad ne umire, koji je vječan; ant. smrtnik 2. pren. slavna osoba koja će ostati zapamćena i nakon svoje smrti |
bèsmrtnōst | im. ž. 〈G bèsmrtnosti, I bèsmrtnošću/bèsmrtnosti〉 1. osobina onoga koji je besmrtan, koji ne umire, koji je vječan; ant. smrtnost 2. pren. svojstvo onoga što je besmrtno, što ima trajnu vrijednost, što je veoma slavno ili popularno |
bèsplatan | prid. 〈G bèsplatna; odr. bèsplatnī, G bèsplatnōg(a); ž. bèsplatna, s. bèsplatno〉 koji se ne plaća [besplatna ulaznica] |
bèsplatno | pril. bez plaćanja, tako da se ne plati [~ dobiti] |
bȅspomoćan | prid. 〈G bȅspomoćna; odr. bȅspomoćnī, G bȅspomoćnōg(a); ž. bȅspomoćna, s. bȅspomoćno; komp. bespomòćnijī〉 koji ne može sam sebi pomoći |
bȅspomoćnōst | im. ž. 〈G bȅspomoćnosti, I bȅspomoćnošću/bȅspomoćnosti〉 osobina onoga koji je bespomoćan |
bèsposlen | prid. 〈G bèsposlena; odr. bèsposlenī, G bèsposlenōg(a); ž. bèsposlena, s. bèsposleno〉 koji nema nikakav posao, koji ništa ne radi |
bèsposličār | im. m. 〈G bèsposličāra, V bèsposličāru/bèsposličāre; mn. N bèsposličāri, G bèsposličārā〉 osoba koja ne voli raditi, koja izbjegava posao |
bèsposličārev | prid. 〈G bèsposličāreva; ž. bèsposličāreva, s. bèsposličārevo〉 koji pripada besposličaru; sin. besposličarov |
besposličáriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. besposlìčārīm, 3. l. mn. besposlìčārē, imp. besposličári, aor. besposličárih, imperf. besposlìčārāh, prid. r. besposličário〉 ne raditi ništa, izbjegavati posao |
bèsposličārka | im. ž. 〈G bèsposličārkē, DL bèsposličārki; mn. N bèsposličārke, G bèsposličārkā/bèsposličārkī〉 žena koja ne voli raditi, koja izbjegava posao |
bèsposličārov | prid. 〈G bèsposličārova; ž. bèsposličārova, s. bèsposličārovo〉 usp. besposličarev |
bȅspotreban | prid. → nepotreban |
bȅsprāvan | prid. 〈G bȅsprāvna; odr. bȅsprāvnī, G bȅsprāvnōg(a); ž. bȅsprāvna, s. bȅsprāvno〉 koji nije u skladu s pravnim propisima [bespravna gradnja] |
besprijékōran | |
bȅsrāman | prid. 〈G bȅsrāmna; odr. bȅsrāmnī, G bȅsrāmnōg(a); ž. bȅsrāmna, s. bȅsrāmno〉 koji nema srama; sin. bestidan |
bèstīdan | prid. 〈G bèstīdna; odr. bèstīdnī, G bèstīdnōg(a); ž. bèstīdna, s. bèstīdno; komp. bestìdnijī〉 koji nema stida; sin. besraman |
bȅstjelesan | prid. 〈G bȅstjelesna; odr. bȅstjelesnī, G bȅstjelesnōg(a); ž. bȅstjelesna, s. bȅstjelesno〉 koji nema tijela [bestjelesno biće]; ant. tjelesan |
besùbjektnī | prid. 〈G besùbjektnōg(a); ž. besùbjektnā, s. besùbjektnō〉 gram. koji nema subjekta [besubjektna rečenica] |
bèšćutan | prid. 〈G bèšćutna; odr. bèšćutnī, G bèšćutnōg(a); ž. bèšćutna, s. bèšćutno; komp. bešćùtnijī〉 1. koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge [~ čovjek]; sin. bezdušan, ( neosjećajan); ant. osjećajan 2. koji odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge [~ postupak]; sin. bezosjećajan |
bèšćutnōst | im. ž. 〈G bèšćutnosti, I bèšćutnošću/bèšćutnosti〉 1. osobina onoga koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezdušnost, (neosjećajnost); ant. osjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezosjećajnost |
bètōn | im. m. 〈G betóna〉 grad. čvrsto gradivo koje je smjesa cementa, pijeska, šljunka i vode |
betonírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. betònīrām, 3. l. mn. betonírajū, imp. betònīrāj, aor. betonírah, imperf. betònīrāh, prid. r. betonírao, prid. t. betònīrān〉 postaviti/postavljati beton, prevući/prevlačiti betonom [~ igralište] |
bètōnskī | prid. 〈G bètōnskōg(a); ž. bètōnskā, s. bètōnskō〉 koji je od betona [~ zid] |
bèvānda | im. ž. 〈G bèvāndē; mn. N bèvānde, G bèvāndā/bèvāndī〉 piće nastalo miješanjem crnoga vina i vode |
bez | prij. 〈G〉 1. označuje da se što obavlja u odsutnosti drugih ili da što postoji, odvija se uz nepostojanje čega [doći ~ prijatelja; prihvatiti ~ zahvalnosti; stol ~ stolica]; ant. s 2. označuje da tko ili što nema kakvu osobinu, obilježje ili svojstvo [soba ~ pogleda na more; mačka ~ mačića]; ant. s 3. označuje da je što uvjetovano čime [Bez rada nema uspjeha.] |
bezákōnje | im. s. 〈G bezákōnja〉 stanje bez zakona, nezakonito poslovanje ili čin |
bȅzalkohōlnī | prid. 〈G bȅzalkohōlnōg(a); ž. bȅzalkohōlnā, s. bȅzalkohōlnō〉 koji ne sadržava alkohol [bezalkoholno piće]; ant. alkoholni |
bezàzlen | prid. 〈G bezàzlena; odr. bezàzlenī, G bezàzlenōg(a); ž. bezàzlena, s. bezàzleno; komp. bezazlènijī〉 1. koji sve prihvaća s povjerenjem, koji ima dobre namjere i ne smišlja podvale [~ mladić] 2. koji odražava povjerenje i dobre namjere [~ pogled] |
bezàzlenōst | im. ž. 〈G bezàzlenosti, I bezàzlenošću/bezàzlenosti〉 osobina onoga koji je bezazlen ili svojstvo onoga što je bezazleno |
bȅzbōjan | prid. 〈G bȅzbōjna; odr. bȅzbōjnī, G bȅzbōjnōg(a); ž. bȅzbōjna, s. bȅzbōjno〉 koji je bez boje |
bȅzbōlan | prid. 〈G bȅzbōlna; odr. bȅzbōlnī, G bȅzbōlnōg(a); ž. bȅzbōlna, s. bȅzbōlno〉 koji je bez boli ili bola; ant. bolan |
bèzboštvo | im. s. 〈G bèzboštva〉 1. nijekanje postojanja boga 2. osobina onoga koji je bezbožan ili svojstvo onoga što je bezbožno; sin. bezbožnost |
bèzbožan | prid. 〈G bèzbožna; odr. bèzbožnī, G bèzbožnōg(a); ž. bèzbožna, s. bèzbožno〉 1. koji ne vjeruje u postojanje boga [~ čovjek] 2. koji odražava nevjerovanje u postojanje boga [~ čin] |
bèzbožnica | im. ž. 〈G bèzbožnicē; mn. N bèzbožnice, G bèzbožnīcā〉 žena koja ne vjeruje u postojanje boga |
bèzbožničin | prid. 〈G bèzbožničina; ž. bèzbožničina, s. bèzbožničino〉 koji pripada bezbožnici |
bèzbožničkī | prid. 〈G bèzbožničkōg(a); ž. bèzbožničkā, s. bèzbožničkō〉 koji se odnosi na bezbožnike i bezbožnost |
bèzbožnīk | im. m. 〈G bèzbožnīka, V bèzbožnīče; mn. N bèzbožnīci, G bèzbožnīkā〉 osoba koja ne vjeruje u postojanje boga |
bèzbožnōst | im. ž. 〈G bèzbožnosti, I bèzbožnošću/bèzbožnosti〉 usp. bezboštvo |
bèzbrižan | prid. 〈G bèzbrižna; odr. bèzbrižnī, G bèzbrižnōg(a); ž. bèzbrižna, s. bèzbrižno; komp. bezbrìžnijī〉 1. koji nema briga [~ dječak] 2. koji ne odražava brigu [~ pogled]; ant. zabrinut |
bȅzbrīžno | pril. 〈komp. bezbrìžnijē〉 tako da odražava čiju bezbrižnost [~ pogledati]; ant. zabrinuto |
bèzbrižnōst | im. ž. 〈G bèzbrižnosti, I bèzbrižnošću/bèzbrižnosti〉 osobina onoga koji je bezbrižan ili svojstvo onoga što je bezbrižno; ant. zabrinutost |
bèzbrōj | im. m. 〈G bèzbroja〉 ono što se ne može izbrojiti, velika množina [U bezbroju problema teško se snaći.] |