im. s. 〈neskl.〉 dvanaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 mekonepčani tjesnačni šumni bezvučni suglasnik

oznaka za sat

oznaka za henri

usk. 1. oponaša smijeh [Ha, baš je to smiješno!]; sin. he, ho 2. izriče sumnjičavost [Ha, misliš da si u pravu!]

oznaka za hektar

im. m. 〈G hàbita; mn. N hàbiti, G hȁbītā〉 odjeća katoličkih svećenika, redovnika i redovnica

im. m. 〈G hȃda〉 mit. podzemni zagrobni svijet u grčkoj mitologiji

im. m. 〈G haìkua, DL haìkuu〉 knjiž. 1. kratki metrički oblik sastavljen od trostiha s ukupno sedamnaest slogova 2. 〈jd.〉 kratka lirska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela napisana u istiomenome metričkom obliku 3. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȁjēm, 3. l. mn. hȁjū, imp. hȃj, aor. hàjah, imperf. hȁjāh, prid. r. hàjao〉 posvećivati pažnju komu ili voditi brigu o kome ili čemu [Ne haje ni za što.]

usk. potiče na kretanje [Hajde, dođi s nama!]

im. ž. 〈G hajdùčicē; mn. N hajdùčice, G hajdùčīcā〉 žena koja se ponaša poput hajduka

prid. 〈G hajdùčičina; ž. hajdùčičina, s. hajdùčičino〉 koji pripada hajdučici

prid. 〈G hàjdūčkōg(a); ž. hàjdūčkā, s. hàjdūčkō〉 koji se odnosi na hajduke [hajdučka družina]

im. m. 〈G hajdúka, V hȁjdūče; mn. N hajdúci, G hajdúkā〉 1. pov. pobunjeni odmetnik koji se bori protiv turske vlasti 2. pren. osoba koja se ponaša poput istoimena pobunjenika

im. ž. 〈G hȃjkē, DL hȃjci; mn. N hȃjke, G hȃjkā/hȃjkī〉 1. gonjenje divljači 2. hvatanje bjegunca; sin. potjera

im. m. 〈G hàkera, V hȁkeru; mn. N hàkeri, G hȁkērā〉 razg. osoba vješta u programiranju, osobito u strojnome jeziku, koja se, za razliku od profesionalca, svojim vještinama ne služi radi ostvarenja materijalne koristi, nego za zabavu ili skupljanje znanja

im. ž. 〈G hàkericē; mn. N hàkerice, G hàkerīcā〉 razg. žena vješta u programiranju, osobito u strojnome jeziku, koja se, za razliku od profesionalca, svojim vještinama ne služi radi ostvarenja materijalne koristi, nego za zabavu ili skupljanje znanja

prid. 〈G hàkeričina; ž. hàkeričina, s. hàkeričino〉 koji pripada hakerici

im. ž. 〈G hálē; mn. N hále, G hálā〉 velika prostorija u tvornicama, pogonima i sl. [proizvodna ~]

prid. 〈G halàpljiva; odr. halàpljivī, G halàpljivōg(a); ž. halàpljiva, s. halàpljivo; komp. halapljìvijī〉 v. nezasitan, proždrljiv

im. ž. 〈G halàpljivosti, I halàpljivošću/halàpljivosti〉 v. nezasitnost, proždrljivost

usk. 1. služi za javljanje na telefon i provjeru ispravnosti telefonske komunikacije [Halo, molim vas Mariju!; Halo, čuješ li me?] 2. razg. v. e, ej, hej

prid. 〈G hȁlogēnōg(a); ž. hȁlogēnā, s. hȁlogēnō〉 kem. koji se odnosi na elemente fluor, klor, brom, jod i astat koji spojeni s vodikom daju kiseline, a s kovinama soli [~ elementi]

im. ž. 〈G halucinácijē; mn. N halucinácije, G halucinácījā〉 med., psih. poremećaj moždane djelatnosti pri kojemu osoba osjetilno doživljava nešto što u stvarnosti ne postoji, osjetilno priviđenje ili obmana

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. halucìnīrām, 3. l. mn. halucinírajū, imp. halucìnīrāj, aor. halucinírah, imperf. halucìnīrāh, prid. r. halucinírao〉 doživjeti/doživljavati halucinacije

prid. 〈G hȁlucinogēna; odr. hȁlucinogēnī, G hȁlucinogēnōg(a); ž. hȁlucinogēna, s. hȁlucinogēno〉 koji izaziva halucinacije, koji dovodi do halucinacija [halucinogene droge]

im. ž. 〈G hàlugē, DL hàlugi; mn. N hàluge, G hȁlūgā〉 bot. velika smeđa morska alga

im. m. 〈G haljétka; mn. N haljétci, G hàljētākā〉 kratki kaput [kućni ~]

im. ž. 〈G hàljinē; mn. N hàljine, G hȁljīnā〉 jednodijelni ženski odjevni predmet koji prekriva trup, a djelomično i noge [duga ~; ljetna ~; večernja ~]

im. m. 〈G hàmburgera, I hàmburgerom; mn. N hàmburgeri, G hàmburgērā〉 sendvič od okrugloga peciva, pržena kosanoga mesa, salate i umaka

im. ž. 〈G hȁngāra, I hȁngārom/hȁngārem; mn. N hȁngāri, G hȁngārā〉 spremište za čuvanje letjelica, vozila, strojeva i sl.

im. ž. 〈G Hànukē, DL Hànuki〉 rel. židovski osmodnevni blagdan koji se slavi sredinom prosinca

im. ž. 〈G hanùkijē; mn. N hanùkije, G hanùkījā〉 svijećnjak s devet krakova koji se pali za vrijeme Hanuke

prid. 〈G hȁploīdna; odr. hȁploīdnī, G hȁploīdnōg(a); ž. hȁploīdna, s. hȁploīdno〉 biol. koji ima jednu skupinu kromosoma; ant. diploidan

im. m. 〈G haráča; mn. N haráči, G haráčā〉 1. pov. namet što ga je turska vlast ubirala po muškoj glavi 2. pren. otimačina, pljačka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hàrāčīm, 3. l. mn. hàrāčē, imp. haráči, aor. haráčih, imperf. hàrāčāh, prid. r. haráčio〉 1. ubirati harač 2. razg. pustošiti, uništavati i pljačkati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȁrām, 3. l. mn. hȁrajū, imp. hȁrāj, aor. hȁrah, imperf. hȁrāh, prid. r. hȁrao〉 silom činiti da tko ili što više ne postoji

im. m. 〈G hàrdvera, I hàrdverom; mn. N hàrdveri, G hȁrdvērā〉 v. sklopovlje, strojna oprema pod oprema

im. m. 〈G hárema; mn. N háremi, G hárēmā〉 1. dio muslimanske kuće u kojemu borave samo žene 2. sve žene jednoga muslimana koje borave u istoimenome prostoru 3. ograđeno dvorište džamije

im. ž. 〈G hȃrfē; mn. N hȃrfe, G hȃrfā/hȃrfī〉 glazb. glazbalo sa žicama nejednake duljine koje su napete unutar trokutastoga okvira i povezane pedalama

im. m. 〈G hàrfista, V hàrfistu; mn. N hàrfisti, G hȁrfīstā〉 glazbenik koji svira harfu

im. ž. 〈G hàrfisticē; mn. N hàrfistice, G hàrfistīcā〉 glazbenica koja svira harfu

prid. 〈G hàrfističina; ž. hàrfističina, s. hàrfističino〉 koji pripada harfistici

im. ž. 〈G hàrīngē, DL hàrīngi; mn. N hàrīnge, G hàrīngā/hàrīngī〉 zool. koštunjača vretenasta tijela zelenih, plavih ili tamnosivih leđa i srebrnasta trbuha koja u velikim plovama živi u sjevernim morima; sin. (sleđ)

im. m. 〈G harlekína, V hȁrlekīne; mn. N harlekíni, G harlekínā〉 kaz. lukavi lik sluge spletkara iz talijanske komedije odjeven u šarenu iznošenu odjeću

prid. 〈G harmònična; odr. harmòničnī, G harmòničnōg(a); ž. harmònična, s. harmònično; komp. harmonìčnijī〉 1. v. skladan, složan 2. v. blagozvučan, milozvučan

im. ž. 〈G harmònijē; mn. N harmònije, G harmònījā〉 1. v. sklad, sloga 2. glazb. a. smjer u glazbenoj teoriji koji proučava sklapanje akorda i njihovo međusobno usklađivanje b. istodobno suzvučje različitih tonova