o

im. s. neskl. dvadeset prvo slovo hrvatske abecede

o

im. m. neskl. stražnji srednji samoglasnik

o

prij. 1. A označuje da kretanje završava na čemu [lupiti ~ ogradu; objesiti ~ klin] 2. L a. označuje da je što predmet mišljenja ili govorenja [govoriti ~ politici; misliti ~ prijatelju] b. označuje da se što zbiva u određenim uvjetima [živjeti ~ tuđemu trošku] c. označuje da se što zbiva u određeno doba [ići kući ~ Božiću; zaspati ~ ponoći]

ȏ

usk. 1. služi za dozivanje [O, dođi k nama!]; sin. aj, e, ej, hej, oj 2. izriče čuđenje i iznenađenje [O, i vi ste došli!] 3. izriče oduševljenje [O, kako mi je drago vidjeti te opet!]

oáza

im. ž. G oázē; mn. N oáze, G oázā 1. zem. izdvojeno područje u pustinji u kojemu ima dovoljno vode da se održi biljni i životinjski svijet 2. pren. mirno i tiho mjesto na kojemu se ugodno provodi vrijeme, obično se doživljava kao utočište u neugodnoj ili nepovoljnoj okolini [~ mira]

ȍba

im. m. s. G obàjū, DLI obàma 1. i jedna i druga muška osoba [~ učenika]; sin. obojica 2. i jedna i druga stvar označena imenicom muškoga ili srednjega roda [~ kolača; ~ odijela]; sin. (obadva)

ȍbād

im. m. G ȍbāda; mn. N ȍbādi, G ȍbādā zool. dvokrilac s kratkim ticalima, ženka siše krv životinjama i čovjeku

ȍbadvā

im. m. s. G obadvàjū, DLI obadvàma v. oba

ȍbadvije

im. ž. G obadvìjū, DLI obadvjèma v. obje

ȍbadvoje

br. prid. G ȍbadvoje/obadvòjēg(a)/ȍbadvōg/obadvóga, D obadvóma/obadvòjēm(u)/ȍbadvōm/obadvómu/obadvóme, A ȍbadvoje, L obadvóma/obadvòjēm(u)/ȍbadvōm/obadvóme/obadvómu, I obadvóma/obadvòjīm; neskl. uz nebrojive imenice v. oboje

obadvòjica

im. ž. G obadvòjicē v. obojica

ȍbala

im. ž. G ȍbalē; mn. N ȍbale, G ȍbālā zem. pojas kopna uz more, rijeku ili jezero [morska ~; riječna ~]

ȍbālnī

prid. G ȍbālnōg(a); ž. ȍbālnā, s. ȍbālnō koji se odnosi na obalu [~ pojas]

obàmirati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. obàmirēm, 3. l. mn. obàmīrū, imp. obàmiri, aor. obàmirah, imperf. obàmirāh, prid. r. obàmirao kočiti se od siline kakva neugodna osjećaja, gubiti prisebnost od neugode [~ od straha; ~ od strepnje]; sin. zamirati pren.; vidski parnjak: obamrijeti

obàmrijēti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ȍbamrēm, 3. l. mn. ȍbamrū, imp. obàmri, aor. obàmrijēh, prid. r. m. ȍbamrō, ž. ȍbamr̄la, s. ȍbamr̄lo, mn. ȍbamr̄li ukočiti se od siline kakva neugodna osjećaja, izgubiti prisebnost od neugode [~ od straha; ~ od strepnje]; sin. zamrijeti; vidski parnjak: obamirati

obàmrlōst

im. ž. G obàmrlosti, I obàmrlošću/obàmrlosti osobina onoga koji je obamro

ȍbao

prid. G òbla; odr. òblī, G òblōg(a); ž. òbla, s. ȍblo; komp. òblijī koji nema oštrih rubova, izbočina, udubina ili bridova na svojoj površini, koji je blagih linija [~ kamen]; sin. zaobljen

obárati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbārām, 3. l. mn. obárajū, imp. òbārāj, aor. obárah, imperf. òbārāh, prid. r. obárao, prid. t. òbārān 1. činiti da tko ili što padne [~ pješake; ~ stabla]; sin. rušiti 2. činiti što nižim ili manjim, smanjivati čemu visinu ili vrijednost [~ cijene; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. snizivati, snižavati, spuštati; ant. dizati, podizati, povisivati 3. dokazivati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze; ~ optužnicu]; sin. pobijati 4. postizati bolji uspjeh, pobjeđivati koga u čemu [Obarali smo sve rekorde.]; sin. rušiti; vidski parnjak: oboriti

obàsipati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obàsipām/obàsipljēm, 3. l. mn. obàsipajū/obàsipljū, imp. obàsipāj/obàsiplji, aor. obàsipah, imperf. obàsipāh, prid. r. obàsipao, prid. t. obàsipān upućivati komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. zasipati pren.; vidski parnjak: obasuti

obàsjati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obàsjām, 3. l. mn. obàsjajū, imp. obàsjāj, aor. obàsjah, prid. r. obàsjao, prid. t. ȍbasjān 1. izložiti svjetlu, ispuniti svjetlom [~ sobu; ~ ulicu]; sin. osvijetliti 2. osvijetliti što velikim sjajem (o suncu) [Sunce je obasjalo vrhove planine.] • obàsjati se povr. pren. odraziti (o kakvu dobrom osjećaju) [Lice se obasjalo radošću.]; vidski parnjak: obasjavati

obasjávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obàsjāvām, 3. l. mn. obasjávajū, imp. obàsjāvāj, aor. obasjávah, imperf. obàsjāvāh, prid. r. obasjávao, prid. t. obàsjāvān 1. izlagati svjetlu, ispunjati svjetlom [~ sobu; ~ ulice]; sin. osvjetljavati, osvjetljivati 2. osvjetljivati što velikim sjajem (o suncu) [Sunce je obasjavalo vrhove planine.]; vidski parnjak: obasjati

obàsūti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȍbaspēm, 3. l. mn. ȍbaspū, imp. obàspi, aor. obàsūh, prid. r. m. ȍbasuo, ž. ȍbasūla, s. ȍbasūlo, mn. ȍbasūli, prid. t. ȍbasūt uputiti komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. zasuti; vidski parnjak: obasipati

ȍbaveza

im. ž. G ȍbavezē; mn. N ȍbaveze, G ȍbavēzā v. obveza

ȍbavezan

prid. G ȍbavezna; odr. ȍbaveznī, G ȍbaveznōg(a); ž. ȍbavezna, s. ȍbavezno; komp. obavèznijī v. obvezatan

obavézati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obàvēžēm, 3. l. mn. obàvēžū, imp. obavéži, aor. obavézah, imperf. obàvēzāh, prid. r. obavézao, prid. t. obàvēzān v. obvezati

obavíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obàvījām, 3. l. mn. obavíjajū, imp. obàvījāj, aor. obavíjah, imperf. obàvījāh, prid. r. obavíjao, prid. t. obàvījān 1. svijajući obuhvaćati sa svih strana, svijati oko čega [~ paket vrpcom; ~ ruke oko vrata; ~ šal oko vrata] 2. okruživati što sa svih strana [Magla obavija vrhove planine.]; sin. ovijati; vidski parnjak: obaviti

ȍbavijēsnī

prid. G ȍbavijēsnōg(a); ž. ȍbavijēsnā, s. ȍbavijēsnō koji se odnosi na obavijest [obavijesno ustrojstvo rečenice]

ȍbavijēst

im. ž. G ȍbavijēsti, I ȍbavijēšću/ȍbavijēsti; mn. N ȍbavijēsti, G ȍbavijēstī priopćeni podatak o čemu ili kakva novost [~ o roditeljskome sastanku; ~ na školskoj ploči]; sin. (informacija)

obavijéstiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obàvijēstīm, 3. l. mn. obàvijēstē, imp. obavijésti, aor. obavijéstih, prid. r. obavijéstio, prid. t. obàvijēšten prenijeti komu kakvu vijest ili obavijest [~ roditelje o početku školske godine]; sin. (informirati) • obavijéstiti se povr. steći znanja o čemu [~ se o problemu]; sin. upoznati se v. pod upoznati, uputiti se v. pod uputiti; Vidski parnjaci: obavješćivati, obavještavati

obàviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȍbavijēm, 3. l. mn. ȍbavijū, imp. obàvīj, aor. obàvih, prid. r. m. ȍbavio, ž. ȍbavīla, s. ȍbavīlo, mn. ȍbavīli, prid. t. obavìjen 1. svijajući obuhvatiti sa svih strana, sviti oko čega [~ paket vrpcom; ~ ruke oko vrata; ~ šal oko vrata] 2. okružiti što sa svih strana [Magla obavija vrhove planine.]; sin. oviti; vidski parnjak: obavijati

òbaviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbavīm, 3. l. mn. òbavē, imp. òbavi, aor. òbavih, prid. r. òbavio, prid. t. òbavljen dovesti do kraja kakav posao [~ dužnost; ~ zadatak]; sin. (izvršiti); vidski parnjak: obavljati

obavješćívānje

im. s. G obavješćívānja 1. prenošenje kakve vijesti ili obavijesti komu; sin. (informiranje), javljanje, priopćavanje, priopćivanje 2. stjecanje znanja o čemu; sin. upoznavanje, upućivanje; sin. obavještavanje

obavješćívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obavjèšćujēm, 3. l. mn. obavjèšćujū, imp. obavjèšćūj, aor. obavješćívah, imperf. obavjèšćīvāh, prid. r. obavješćívao, prid. t. obavjèšćīvān prenositi komu kakvu vijest ili obavijest; sin. (informirati) • obavješćívati se povr. stjecati znanja o čemu [~ se o poslu]; sin. upoznavati se v. pod upoznavati, upućivati se v. pod upućivati; sin. obavještavati; vidski parnjak: obavijestiti

obavještájac

im. m. G obavještájca, V ȍbavještājče; mn. N obavještájci, G obavjèštājācā službenik tajne državne službe kojoj je dužnost prikupljati različite obavijesti kako bi država mogla štititi svoje ciljeve i korist

obavještájčev

prid. G obavještájčeva; ž. obavještájčeva, s. obavještájčevo koji pripada obavještajcu

obavjèštājka

im. ž. G obavjèštājkē, DL obavjèštājki; mn. N obavjèštājke, G obavjèštājkā/obavjèštājkī službenica tajne državne službe kojoj je dužnost prikupljati različite obavijesti kako bi država mogla štititi svoje ciljeve i korist

ȍbavještājnī

prid. G ȍbavještājnōg(a); ž. ȍbavještājnā, s. ȍbavještājnō koji se odnosi na obavještajce i njihov posao [obavještajna služba]

obavještávānje

im. s. G obavještávānja usp. obavješćivanje

obavještávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obavjèštāvām, 3. l. mn. obavještávajū, imp. obavjèštāvāj, aor. obavještávah, imperf. obavjèštāvāh, prid. r. obavještávao, prid. t. obavjèštāvān usp. obavješćivati

òbavljānje

im. s. G òbavljānja dovođenje kakva posla do kraja; sin. (izvršavanje, vršenje¹)

òbavljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbavljām, 3. l. mn. òbavljajū, imp. òbavljāj, aor. òbavljah, imperf. òbavljāh, prid. r. òbavljao, prid. t. òbavljān dovoditi do kraja kakav posao [~ dužnost; ~ zadatak]; sin. (izvršavati, vršiti); vidski parnjak: obaviti

obàzirati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. obàzirēm se, 3. l. mn. obàzirū se, imp. obàziri se, aor. obàzirah se, imperf. obàzirāh se, prid. r. obàzirao se 1. okretati se za kim ili čim, pogledavati na stranu ili iza sebe [~ oko sebe]; vidski parnjak: obazreti se 2. obraćati pozornost na koga ili što [Nemoj se obazirati na njega!]

obàzreti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ȍbazrēm s /ȍbazrijēm se, 3. l. mn. ȍbazrū se/ȍbazrijū se, imp. obàzri se/obàzrīj se, aor. obàzreh se/obàzrijēh se, prid. r. m. obàzreo se/obàzrio se, ž. obàzrela se, s. obàzrelo se, mn. obàzreli se okrenuti se za kim ili čim, pogledati na stranu ili iza sebe [~ oko sebe]; vidski parnjak: obazirati se

obàzriv

prid. G obàzriva; odr. obàzrivī, G obàzrivōg(a); ž. obàzriva, s. obàzrivo; komp. obazrìvijī v. obziran

obàzrivōst

im. ž. G obàzrivosti, I obàzrivošću/obàzrivosti v. obzirnost

ȍbdān

pril. po danu, tijekom dana; sin. danju; ant. noću, obnoć

obdáriti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òbdārīm, 3. l. mn. òbdārē, imp. obdári, aor. obdárih, prid. r. obdário, prid. t. òbdāren 1. zast. dati komu što kao dar [Obdario je prijatelja knjigama.] 2. pren. dati komu što kao prednost [Priroda ga je obdarila pameću.]

obducírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. obdùcīrām, 3. l. mn. obducírajū, imp. obdùcīrāj, aor. obducírah, imperf. obdùcīrāh, prid. r. obducírao, prid. t. obdùcīrān obaviti/obavljati obdukciju, otvoriti/otvarati leš radi utvrđivanja uzroka smrti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga