im. s. 〈G obitávānja〉 1. v. boravljenje 2. v. prebivanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. obìtāvām, 3. l. mn. obitávajū, imp. obìtāvāj, aor. obitávah, imperf. obìtāvāh, prid. r. obitávao〉 1. v. boraviti 2. v. prebivati 3. v. nastavati 4. v. živjeti

im. ž. 〈G obítelji, I obítelju/obítelji; mn. N obítelji, G obíteljī〉 1. zajednica najbližih srodnika koji zajedno žive, temeljna ljudska zajednica [članovi obitelji; uža ~; šira ~]; sin. familija razg. 2. pren. ljudi koji zajedno žive ili su povezani krvnim srodstvom [biti iz poštene obitelji]; sin. kuća

prid. 〈G obíteljskōg(a); ž. obíteljskā, s. obíteljskō〉 koji se odnosi na obitelj [obiteljsko savjetovalište]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍbijēm, 3. l. mn. ȍbijū, imp. òbīj, aor. òbih, prid. r. òbio, prid. t. obìjen〉 silom otvoriti što [~ blagajnu; ~ bravu]; vidski parnjak: obijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbjasnīm, 3. l. mn. òbjasnē, imp. objàsni, aor. objàsnih, prid. r. objàsnio, prid. t. òbjašnjen〉 učiniti da što komu postane jasno i razumljivo [~ nepoznato; ~ novo gradivo]; sin. protumačiti, rastumačiti, ( razjasniti); vidski parnjak: objašnjavati • objàsniti se 〈povr.〉 razg. raščistiti međusobne odnose

im. s. 〈G objašnjávānja〉 činjenje čega jasnim i razumljivim; sin. tumačenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. objàšnjāvām, 3. l. mn. objašnjávajū, imp. objàšnjāvāj, aor. objašnjávah, imperf. objàšnjāvāh, prid. r. objašnjávao, prid. t. objàšnjāvān〉 činiti da što komu postane jasno i razumljivo [~ nepoznato; ~ novo gradivo]; sin. (razjašnjavati), tumačiti; vidski parnjak: objasniti

im. s. 〈G objašnjénja; mn. N objašnjénja, G objašnjénjā〉 jasno i razumljivo dano značenje [~ znakova u tekstu; ~ postupka]; sin. (razjašnjenje)

im. ž. 〈G ȍbjavē; mn. N ȍbjave, G ȍbjāvā〉 1. javna obavijest o čemu [~ rata] 2. rel. očitovanje Boga ili božanskoga ljudima, s nalogom daljnjega prenošenja [Kristova ~]; sin. (objavljenje)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbjāvīm, 3. l. mn. òbjāvē, imp. objávi, aor. objávih, prid. r. objávio, prid. t. òbjāvljen〉 dati što u javnost u obliku tiskanoga teksta [~ knjigu; ~ članak u novinama]; sin. izdati²; vidski parnjak: objavljivati

im. s. 〈G objavljénja; mn. N objavljénja, G objavljénjā〉 v. objava

im. s. 〈G objavljívānja〉 davanje čega u javnost u obliku tiskanoga teksta; sin. izdavanje², tiskanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. objàvljujēm, 3. l. mn. objàvljujū, imp. objàvljūj, aor. objavljívah, imperf. objàvljīvāh, prid. r. objavljívao, prid. t. objàvljīvān〉 davati što u javnost u obliku tiskanoga teksta [~ knjigu; ~ članke]; sin. izdavati², tiskati; vidski parnjak: objaviti

im. ž. 〈G obìjū, DLI objèma〉 i jedna i druga ženska osoba ili stvar označena imenicom ženskoga roda [~ djevojke; ~ klupe]; sin. (obadvije)

im. m. 〈G òbjeda; mn. N òbjedi, G ȍbjēdā〉 glavni dnevni obrok koji se jede ili sredinom dana ili nakon posla; sin. ručak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. objèdīnīm, 3. l. mn. objèdīnē, imp. objedíni, aor. objedínih, prid. r. objedínio, prid. t. objèdīnjen〉 v. ujediniti, udružiti, združiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. objedìnjāvām, 3. l. mn. objedinjávajū, imp. objedìnjāvāj, aor. objedinjávah, imperf. objedìnjāvāh, prid. r. objedinjávao, prid. t. objedìnjāvān〉 1. v. ujedinjavati, ujedinjivati 2. v. udruživati, združivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. objedìnjujēm, 3. l. mn. objedìnjujū, imp. objedìnjūj, aor. objedinjívah, imperf. objedìnjīvāh, prid. r. objedinjívao, prid. t. objedìnjīvān〉 usp. objedinjavati

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbjedujēm, 3. l. mn. òbjedujū, imp. òbjedūj, aor. òbjedovah, imperf. òbjedovāh, prid. r. òbjedovao, prid. t. òbjedovān〉 1. 〈prijel.〉 pojesti/jesti objed [~ ribu] 2. 〈neprijel.〉 uzeti/uzimati objed [~ rano]; sin. ručati

im. m. 〈G òbjekta; mn. N òbjekti, G òbjekātā/ȍbjēktā〉 1. ono na što je usmjerena koja radnja ili djelatnost, ono što se promatra, proučava i sl. [~ zanimanja] 2. ono što se može vidjeti i dotaknuti, a nije živo; sin. predmet, stvar 3. građevina ili skup građevina posebne namjene [sportski ~; turistički ~] 4. gram. samostalni rečenični dio na koji prelazi glagolska radnja [izravni ~; neizravni ~]; sin. predmet zast.

im. m. 〈G objektíva; mn. N objektívi, G objektívā〉 tehn. leća ili sustav leća kojega optičkog uređaja

prid. 〈G ȍbjektīvna; odr. ȍbjektīvnī, G ȍbjektīvnōg(a); ž. ȍbjektīvna, s. ȍbjektīvno; komp. objektìvnijī〉 1. koji postoji neovisno o osobnome opažanju i mišljenju [objektivna stvarnost] 2. koji što sagledava isključujući osobno stajalište, koji pravedno ocjenjuje [objektivni promatrač]; sin. nepristran; ant. neobjektivan, pristran, subjektivan 3. koji je nastao na temelju pravilnoga i pravednoga ocjenjivanja [objektivna presuda]; sin. nepristran; ant. neobjektivan, pristran, subjektivan

im. ž. 〈G objektívnosti, I objektívnošću/objektívnosti〉 1. svojstvo onoga što postoji neovisno o osobnome opažanju i mišljenju 2. osobina onoga koji što sagledava isključujući osobno stajalište, koji pravedno ocjenjuje; sin. nepristranost; ant. neobjektivnost, pristranost, subjektivnost 3. svojstvo onoga što je nastalo na temelju pravilnoga i pravednoga ocjenjivanja; sin. nepristranost; ant. neobjektivnost, pristranost, subjektivnost

prid. 〈G òbjektnōg(a); ž. òbjektnā, s. òbjektnō〉 koji se odnosi na objekt

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbjesīm, 3. l. mn. òbjesē, imp. òbjesi, aor. òbjesih, prid. r. òbjesio, prid. t. òbješen〉 1. postaviti što u viseći položaj [~ kaput; ~ rublje; ~ sliku]; sin. ovjesiti 2. provesti smrtnu kaznu vješanjem [~ čovjeka] • òbjesiti se 〈povr.〉 1. spustiti se pod kakvim teretom [Granje se objesilo pod snijegom.]; sin. ovjesiti se v. pod ovjesiti 2. ubiti se vješanjem [Zatvorenik se objesio u ćeliji.]

im. m. 〈G obláčka; mn. N obláčci, G òblāčākā〉 um. mali oblak; sin. oblačić

prid. 〈G ȍblāčna; odr. ȍblāčnī, G ȍblāčnōg(a); ž. ȍblāčna, s. ȍblāčno; komp. oblàčnijī〉 koji je pun oblaka [~ dan; oblačno jutro; oblačno nebo]; ant. vedar

im. s. 〈G obláčēnja〉 1. stavljati na koga (o odjevnome predmetu) 2. stavljanje odjeće na koga; sin. odijevanje; ant. razodijevanje, skidanje, svlačenje

im. s. 〈G obláčēnja〉 met. prekrivanje oblacima; ant. razvedravanje

im. m. 〈G oblàčića; mn. N oblàčići, G oblàčīćā〉 um. mali oblak; sin. oblačak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblāčīm, 3. l. mn. òblāčē, imp. obláči, aor. obláčih, imperf. òblāčāh, prid. r. obláčio, prid. t. òblāčen〉 stavljati na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • obláčiti (se) 〈prijel.〉 stavljati na koga odjeću [~ dijete]; sin. odijevati; ant. razodijevati, skidati, svlačiti; vidski parnjak: obući

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. òblāčī se, 3. l. mn. òblāčē se, aor. 3. l. jd. ȍblāčī se, imperf. 3. l. jd. òblāčāše se, prid. r. obláčio se〉 postajati oblačnim, prekrivati se oblacima [Nebo se oblači.]; sin. razvedravati se v. pod razvedravati

prid. 〈G ȍblāčnōg(a); ž. ȍblāčnā, s. ȍblāčnō〉 koji se odnosi na oblake [~ sloj]

im. s. 〈G oblágānja〉 prekrivanje kakve površine čime

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblāžēm, 3. l. mn. òblāžū, imp. obláži, aor. oblágah, imperf. òblāgāh, prid. r. oblágao, prid. t. òblāgān〉 prekrivati čime kakvu površinu [~ zidove tapetama]; vidski parnjak: obložiti

im. m. 〈G ȍblāka; mn. N ȍblāci, G ȍblākā〉 1. met. velika nakupina zgusnute vodene pare i malih kristala leda koja se oblikuje u atmosferi i vidi kao bijela ili siva gomila ili sloj koji lebdi u zraku 2. pren. a. veća količina kakvih čestica koje lebde u zraku [~ dima; ~ prašine] b. ono što sliči oblaku [~ mušica] ♦ dizati u oblake koga, što pretjerano hvaliti koga, što, oduševljavati se kime, čime; živjeti (lebdjeti, biti itd.) u oblacima ne biti realan, živjeti u mašti

im. ž. 〈G ȍblāsti, I ȍblāšću/ȍblāsti; mn. N ȍblāsti, G ȍblāstī〉 1. → područje 2. grana znanosti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblatīm, 3. l. mn. òblatē, imp. òblati, aor. òblatih, prid. r. òblatio, prid. t. òblaćen〉 reći što ružno o kome ili uvrijediti koga [~ protivnika]; sin. ocrniti, okaljati pren.

im. ž. 〈G òblatnē; mn. N òblatne, G ȍblātnā/òblatnī〉 1. tvrdo pečeno tanko tijesto za kolače [oblatne za tortu] 2. kolač od istoimenoga tijesta

im. m. 〈G oblenjáka; mn. N oblenjáci, G oblenjákā〉 zool. 1. 〈mn.〉 koljeno crvolikih beskolutićavaca nametnika s prohodnim probavilom koje počinje ustima, a završava srednjim otvorom 2. pripadnik istoimenoga koljena

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbletīm, 3. l. mn. òbletē, imp. oblèti, aor. oblètjeh, prid. r. m. oblètio, ž. oblètjela, s. oblètjelo, mn. oblètjeli, prid. t. òblećen〉 1. 〈neprijel.〉 leteći obići oko čega [~ kuću; ~ oko drveta; ~ toranj] 2. 〈prijel.〉 pren., razg. brzo se krećući posjetiti više mjesta [~ prodavaonice]; vidski parnjak: oblijetati

im. ž. 〈G òblicē; mn. N òblice, G ȍblīcā〉 obli komad drveta, dio debla posječenoga stabla odvojen piljenjem

im. s. 〈G òblīčja; mn. N òblīčja, G òblīčjā〉 cjelovit vanjski izgled [skladno ~]

im. m. 〈G ȍblića; mn. N ȍblići, G ȍblīćā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred životinja iz koljena oblenjaka bez krvotoka i dišnih organa koje uglavnom žive kao paraziti 2. pripadnik istoimenoga razreda

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblijēpīm, 3. l. mn. òblijēpē, imp. oblijépi, aor. oblijépih, prid. r. oblijépio, prid. t. òblijēpljen〉 nalijepiti što po čitavoj površini [~ sobu tapetama; ~ zid plakatima]; vidski parnjak: obljepljivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òblijēćēm, 3. l. mn. òblijēćū, imp. oblijéći, aor. oblijétah, imperf. òblijētāh, prid. r. oblijétao, prid. t. òblijētān〉 1. leteći obilaziti oko čega [~ kuću; ~ oko drveta; ~ toranj]; vidski parnjak: obletjeti 2. 〈prijel.〉 pren., razg. brzo se krećući posjećivati više mjesta [~ prodavaonice]; vidski parnjak: obletjeti 3. 〈neprijel.〉 pren., razg. motati se oko koga radi postizanja kakva cilja [~ oko djevojke]

im. m. 〈G ȍblīka, L oblíku; mn. N ȍblīci, G oblíkā, DLI oblícima〉 1. vanjski izgled predmeta ili tijela [izdužen ~; ovalan ~; Zemlja ima ~ kugle.]; sin. (forma) 2. gram. različit izraz i gramatički sadržaj koji pripada istoj riječi [glagolski oblici; genitivni ~] ◇ jednostavni književni oblici knjiž. književna djela koja pripadaju ili su utemeljena na usmenoj književnosti; kanonski ~ oblik u kojemu se natuknice navode u rječniku