oblikòslōvlje

im. s. G oblikòslōvlja gram. grana gramatike koja proučava oblike riječi; sin. morfologija, ( oblikotvorje)

oblikòslōvnī

prid. G oblikòslōvnōg(a); ž. oblikòslōvnā, s. oblikòslōvnō koji se odnosi na oblikoslovlje; sin. morfološki, ( oblikotvorni)

oblikòtvōrje

im. s. G oblikòtvōrja 1. v. morfologija, oblikoslovlje 2. v. morfologija

oblikòtvōrnī

prid. G oblikòtvōrnōg(a); ž. oblikòtvōrnā, s. oblikòtvōrnō 1. v. morfološki, oblikoslovni 2. v. morfološki

òblikovānje

im. s. G òblikovānja 1. davanje određenoga oblika ili izgleda čemu 2. poprimanje određenoga oblika ili izgleda; sin. (formiranje), uobličavanje, uobličivanje

òblikovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. òblikujēm, 3. l. mn. òblikujū, imp. òblikūj, aor. òblikovah, imperf. òblikovāh, prid. r. òblikovao, prid. t. òblikovān 1. dati/davati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj]; sin. (formirati), uobličavati, uobličiti, uobličivati 2. rasporediti dijelove koje cjeline [~ disk; ~ internetske postavke]; sin. konfigurirati • òblikovati se povr. dobivati, poprimati određeni oblik ili izgled [Ideja se oblikuje u jasan plan.]; sin. (formirati se) v. pod formirati, uobličavati se v. pod uobličavati, uobličiti se v. pod uobličiti, uobličivati se v. pod uobličivati

oblízati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òblīžēm, 3. l. mn. òblīžū, imp. oblíži, aor. oblízah, prid. r. oblízao, prid. t. òblīzān prijeći jezikom po kojoj površini [~ prste; ~ žlicu] • oblízati se povr. prijeći jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]; vidski parnjak: oblizivati

oblizívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oblìzujēm, 3. l. mn. oblìzujū, imp. oblìzūj, aor. oblizívah, imperf. oblìzīvāh, prid. r. oblizívao, prid. t. oblìzīvān prelaziti jezikom po kojoj površini [~ prste; ~ žlicu] • oblizívati se povr. prelaziti jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]; vidski parnjak: oblizati

òbliznuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbliznēm, 3. l. mn. òbliznū, imp. òblizni, aor. òbliznuh, prid. r. òbliznuo, prid. t. òbliznūt jednom prijeći jezikom po kojoj površini [~ žlicu] • òbliznuti se povr. jednom prijeći jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]

ȍbližnjī

prid. G ȍbližnjēg(a); ž. ȍbližnjā, s. ȍbližnjē koji je na maloj prostornoj udaljenosti [obližnja prodavaonica]; ant. udaljen

òblog

im. m. G òbloga; mn. N òblozi, G ȍblōgā komad tkanine kojom se oblaže dio tijela radi liječenja [hladni ~]

oblòžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbložīm, 3. l. mn. òbložē, imp. oblòži, aor. oblòžih, prid. r. oblòžio, prid. t. òbložen prekriti čime kakvu površinu [~ zidove tapetama]; vidski parnjak: oblagati

oblútak

im. m. G oblútka; mn. N oblútci, G òblūtākā obao kamen, kamen koji je voda valjanjem učinila oblim [morski ~; riječni ~]

obljepljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obljèpljujēm, 3. l. mn. obljèpljujū, imp. obljèpljūj, aor. obljepljívah, imperf. obljèpljīvāh, prid. r. obljepljívao, prid. t. obljèpljīvān lijepiti što po čitavoj površini [~ sobu tapetama; ~ zid plakatima]; vidski parnjak: oblijepiti

òbljetnica

im. ž. G òbljetnicē; mn. N òbljetnice, G òbljetnīcā dan na koji se u prošlosti dogodio koji događaj [~ braka]; sin. godišnjica

òbljūbljen

prid. G òbljūbljena; odr. òbljūbljenī, G òbljūbljenōg(a); ž. òbljūbljena, s. òbljūbljeno; komp. obljubljènijī koji je drugima mio, kojega se voli [~ učitelj]; sin. omiljen

òbljūbljenōst

im. ž. G òbljūbljenosti, I òbljūbljenošću/òbljūbljenosti osobina onoga koji je obljubljen; sin. omiljenost

òbmana

im. ž. G òbmanē; mn. N òbmane, G ȍbmānā dovođenje koga u zabludu prijevarom ili lažju

obmánuti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbmānēm, 3. l. mn. òbmānū, imp. obmáni, prid. r. obmánuo, prid. t. òbmānūt prijevarom ili lažju dovesti koga u zabludu [~ kupce]; sin. izigrati, nasamariti, prevariti, zaribati pren., razg.; vidski parnjak: obmanjivati

obmanjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obmànjujēm, 3. l. mn. obmànjujū, imp. obmànjūj, aor. obmanjívah, imperf. obmànjīvāh, prid. r. obmanjívao, prid. t. obmànjīvān prijevarom ili lažju dovoditi koga u zabludu [~ kupce]; vidski parnjak: obmanuti

obnášānje

im. s. G obnášānja bivanje nositeljem kakve službene ovlasti

obnášati

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. òbnāšām, 3. l. mn. obnášajū, imp. òbnāšāj, aor. obnášah, imperf. òbnāšāh, prid. r. obnášao biti nositeljem kakve službene ovlasti [~ dužnost saborskoga zastupnika]

obnávljānje

im. s. G obnávljānja 1. popravljanje čega kako bi izgledalo kao novo 2. ponovno uvođenje ili pokretanje onoga što je prije postojalo ili unošenje novoga u što postojeće; sin. osvježavanje, osvježivanje 3. prizivanje u pamćenje čega iz prošlosti

obnávljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbnāvljām, 3. l. mn. obnávljajū, imp. òbnāvljāj, aor. obnávljah, imperf. òbnāvljāh, prid. r. obnávljao, prid. t. òbnāvljān 1. popravljati što kako bi izgledalo kao novo [~ kuću] 2. ponovno uvoditi ili pokretati ono što je prije postojalo ili unositi novo u što postojeće [~ garderobu; ~ jelovnik novim jelima]; sin. osvježavati, osvježivati 3. prizivati u pamćenje što iz prošlosti [~ sjećanja; ~ uspomene] • obnávljati se povr. ponovno stvarati tkivo ili dijelove organizma [Koža se obnavlja.]; sin. (regenerirati se); vidski parnjak: obnoviti

ȍbnōć

pril. po noći, tijekom noći; sin. noću; ant. danju, obdan

ȍbnova

im. ž. G ȍbnovē 1. popravljanje čega tako da izgleda kao novo [~ kazališta] 2. uvođenje ili pokretanje onoga što je prije postojalo ili unošenje novoga u što postojeće [~ garderobe; ~ jelovnika; ~ starih običaja]

obnòviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbnovīm, 3. l. mn. òbnovē, imp. obnòvi, aor. obnòvih, prid. r. obnòvio, prid. t. òbnovljen 1. popraviti što tako da izgleda kao novo [~ kuću] 2. ponovno uvesti ili pokrenuti nešto što je prije postojalo ili unijeti novo u što postojeće [~ garderobu; ~ jelovnik novim jelima]; sin. osvježiti 3. prizvati u pamćenje što iz prošlosti [~ uspomene; ~ sjećanja] • obnòviti se povr. ponovno stvoriti tkivo ili dijelove organizma [Koža će se obnoviti na ozlijeđenome mjestu.]; sin. (regenerirati se); vidski parnjak: obnavljati

obnòvljiv

prid. G obnòvljiva; odr. obnòvljivī, G obnòvljivōg(a); ž. obnòvljiva, s. obnòvljivo koji se može obnoviti; ant. neobnovljiv

obòa

im. ž. G obòē, I obòōm; mn. N obòe, G obóā glazb. drveno puhaće glazbalo po registru dublje od flaute, a više od klarineta

ȍbōd

im. m. G ȍboda; mn. N ȍbodi, G ȍbōdā obli tanki rub ili produžetak čega [~ šešira; ~ stola]

ȍbōdnī

prid. G ȍbōdnōg(a); ž. ȍbōdnā, s. ȍbōdnō koji se odnosi na obod [~ kut]

obogaćívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obogàćujēm, 3. l. mn. obogàćujū, imp. obogàćūj, aor. obogaćívah, imperf. obogàćīvāh, prid. r. obogaćívao, prid. t. obogàćīvān činiti što vrednijim ili raznolikijim [~ ponudu; ~ društveni život] • obogaćívati se povr. postajati bogatim [~ se radom]; sin. bogatiti se v. pod bogatiti; vidski parnjak: obogatiti

obògatiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obògatīm, 3. l. mn. obògatē, imp. obògati, aor. obògatih, prid. r. obògatio, prid. t. obògaćen učiniti što vrednijim ili raznolikijim [~ ponudu; ~ društveni život] • obògatiti se povr. postati bogatim [~ se radom]; vidski parnjak: obogaćivati

obòist

im. m. G obòista, V obòistu; mn. N obòisti, G obòīstā glazbenik koji svira obou

obòistica

im. ž. G obòisticē; mn. N obòistice, G obòistīcā glazbenica koja svira obou

obòističin

prid. G obòističina; ž. obòističina, s. obòističino koji pripada oboistici

obòjati

gl. svrš. prijel. obojiti

ȍboje

br. prid. G ȍboje/obòjēg(a)/obóga, D obóma/obòjēm(u)/obómu/obóme, A ȍboje, L obóma/obòjēm(u)/obóme/obómu, I obóma/obòjīm; neskl. uz nebrojive imenice 1. G ȍboje DLI obóma i jedna i druga osoba različita spola [Došlo je oboje: i Ivan i Ana.] 2. G obòjēg(a)/obóga D obòjēm(u)/obómu/obóme L obòjēm(u)/obóme/obómu, I obòjīm i jedna i druga apstraktna stvar [Bojim se obojega: i smrti i gladi.]; sin. (obadvoje)

òbojen

prid. G òbojena; odr. òbojenī, G òbojenōg(a); ž. òbojena, s. òbojeno 1. koji je premazan kakvom bojom [obojeni zid; obojena ograda] 2. pogr., pren. koji nije bijele rase

obòjica

im. ž. G obòjicē i jedna i druga muška osoba [~ učenika]; sin. oba, ( obadvojica)

obòjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbojīm, 3. l. mn. òbojē, imp. obòji, aor. obòjih, prid. r. obòjio, prid. t. òbojen premazati što bojom; ant. obezbojiti

obolijévati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. obòlijēvām, 3. l. mn. obolijévajū, imp. obòlijēvāj, aor. obolijévah, imperf. obòlijēvāh, prid. r. obolijévao postajati bolesnim [~ od upale grla]; sin. razbolijevati se; ant. ozdravljati, ozdravljivati; vidski parnjak: oboljeti

oboljénje

im. s. G oboljénja; mn. N oboljénja, G oboljénjā v. bolest

obòljeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òbolīm, 3. l. mn. òbolē, imp. obòli, aor. obòljeh, prid. r. m. obòlio, ž. obòljela, s. obòljelo, mn. obòljeli postati bolesnim [~ od upale grla]; sin. razboljeti se; ant. ozdraviti; vidski parnjak: obolijevati

òbor

im. m. G òbora, I òborom; mn. N òbori, G ȍbōrā ograđeni prostor za stoku na otvorenome; sin. tor

òborina

im. ž. G òborinē; mn. N òborine, G òborīnā met. voda u tekućemu ili čvrstomu stanju koja iz oblaka pada na površinu Zemlje ili nastaje na Zemlji kondenzacijom ili sublimacijom vodene pare uz tlo; sin. (padalina)

òborīnskī

prid. G òborīnskōg(a); ž. òborīnskā, s. òborīnskō koji se odnosi na oborine [oborinske vode; ~ val]

obòriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òborīm, 3. l. mn. òborē, imp. obòri, aor. obòrih, prid. r. obòrio, prid. t. òboren 1. učiniti da tko ili što padne [~ pješaka; ~ stablo]; sin. srušiti 2. pren. dati neprolaznu ocjenu [~ studenta]; sin. srušiti pren. 3. učiniti što nižim ili manjim, smanjiti čemu visinu ili vrijednost [~ cijene; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. sniziti, spustiti; ant. dignuti, podignuti, povisiti 4. dokazati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze; ~ optužnicu]; sin. pobiti¹ 5. postići bolji uspjeh, pobijediti koga u čemu [Oborili smo sve rekorde.]; sin. srušiti; vidski parnjak: obarati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga