| t | im. s. 〈neskl.〉 dvadeset šesto slovo hrvatske abecede |
| t | im. m. 〈neskl.〉 zubni zaporni šumni bezvučni suglasnik |
| t | oznaka za tonu |
| T | oznaka za teslu |
| tȃ | pok. zam. 〈G tȇ, DL tȏj, A tȗ, I tȏm; mn. N tȇ, G tȋh〉 1. ženska osoba, životinja ili predmet ženskoga roda u blizini sugovoritelja [Posudi mi tu knjigu.] 2. upućuje na već spomenuto u tekstu [Muči me misao na njega. Te se misli ne mogu osloboditi.] |
| tàban | im. m. 〈G tàbana; mn. N tàbani, G tȁbānā〉 donja strana stopala kojom se gazi [ravni tabani; meki tabani] ♦ lizati tabane (pete) komu, usp. peta |
| tàbela | im. ž. → tablica |
| tȁbelārnī | prid. → tablični |
| tábla | im. ž. → ploča |
| tablèta | im. ž. 〈G tablètē; mn. N tablète, G tablétā〉 ljekoviti pripravak okrugla ili duguljasta oblika [~ protiv glavobolje]; sin. (pilula) |
| tàblica | im. ž. 〈G tàblicē; mn. N tàblice, G tȁblīcā〉 um. 1. prikaz različitih podataka poredanih po stupcima i redcima 2. → pločica ◇ logaritamska ~ mat. tablica iz koje se mogu očitati vrijednosti logaritma log x za pojedine vrijednosti broja x; ~ množenja mat. tablica iz koje se mogu očitati vrijednosti umnožaka xy dvaju cijelih brojeva x i y iz skupa |
| tàbličnī | prid. 〈G tàbličnōg(a); ž. tàbličnā, s. tàbličnō〉 koji se odnosi na tablice, koji je u tablici [~ prikaz] |
| tȃbor | im. m. 〈G tȃbora, I tȃborom; mn. N tȃbori, G tȃbōrā〉 1. prebivalište na otvorenome, obično pod šatorima 2. pren. jedna od strana u sukobu [protivnički ~] |
| tȃborīšte | im. s. 〈G tȃborīšta; mn. N tȃborīšta, G tȃborīštā〉 vojn. otvoreni prostor na kojemu privremeno boravi vojska, mjesto na kojemu se nalazi tabor |
| tȃborskī | prid. 〈G tȃborskōg(a); ž. tȃborskā, s. tȃborskō〉 koji se odnosi na tabor |
| tàbū | im. m. 〈G tabùa, DL tabùu; mn. N tabùi, G tabúā〉 1. kod mnogih primitivnih naroda ono što je nedodirljivo, nepristupačno, o čemu se ne smije ni raspravljati 2. pren. ono što je strogo zabranjeno, ono o čemu se ne smije raspravljati |
| tȁčke | im. pl. t. ž. 〈G tȁčākā/tȃčkā/tȁčkī〉 ručna kolica za guranje s jednim kotačem i dvjema ručkama |
| tȁći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȁknēm, 3. l. mn. tȁknū, imp. tàkni, aor. tàkoh, prid. r. tàkao, prid. t. tȁknūt〉 v. taknuti |
| tȁd | |
| tàda | pril., usp. tad |
| tàdašnjī | |
| tàdžičkī | prid. 〈G tàdžičkōg(a); ž. tàdžičkā, s. tàdžičkō〉 1. koji se odnosi na Tadžike 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Tadžikistanu i narodni jezik Tadžika |
| tagàlog | im. m. 〈G tagàloga〉 jez. službeni jezik na Filipinima i narodni jezik Filipinaca |
| tȁhigraf | im. m. 〈G tȁhigrafa; mn. N tȁhigrafi, G tȁhigrāfā〉 tehn. uređaj za registriranje brzine vozila |
| tȁhometar | im. m. 〈G tȁhometra, I tȁhometrom; mn. N tȁhometri, G tȁhometārā〉 v. brzinomjer |
| tȃj | pok. zam. 〈G tȏg(a)/tȍg, D tȏmu/tȏme/tȍm, A tȃj/tȏg(a)/tȍg, L tȏme/tȏmu/tȍm, I tȋm/tíme; mn. N tȋ, G tȋh〉 1. muška osoba, životinja ili predmet označen imenicom muškoga roda u blizini sugovoritelja [Posudi mi ~ udžbenik.] 2. upućuje na već spomenuto u tekstu ili govoru [Problem je u tome da se ne slažemo. Taj problem treba riješiti.] |
| tȃjan | prid. 〈G tájna; odr. tȃjnī, G tȃjnōg(a); ž. tájna, s. tȃjno; komp. tàjniji〉 koji se taji ili skriva od drugih [~ plan; tajna želja; tajni dogovor]; sin. potajan |
| tajànstven | |
| tàjfūn | im. m. 〈G tajfúna; mn. N tajfúni, G tajfúnā〉 met. ciklon s vjetrovima orkanske snage koji se pojavljuje u sjevernim dijelovima Tihoga oceana |
| tȁjga | im. ž. 〈G tȁjgē, DL tȁjgi; mn. N tȁjge, G tȃjgā/tȁjgī〉 zem. gusta vazdazelena šuma četinjača u područjima oštre kontinentske ili subpolarne klime |
| tájiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tájīm, 3. l. mn. tájē, imp. táji, aor. tájih, imperf. tájāh, prid. r. tájio, prid. t. tȃjen〉 ne htjeti što reći, nego namjerno šutjeti o čemu [~ istinu]; ant. otkrivati |
| tȃjna | im. ž. 〈G tȃjnē; mn. N tȃjne, G tȃjnā/tȃjnī〉 1. ono što se taji, skriva ili ne otkriva drugima, o čemu se nikomu ne priča ili što se ne objavljuje [poslovna ~; vojna ~] 2. ono što je nepoznato, što se ne može spoznati ni objasniti [~ uspjeha; tajne prirode; vječna ~] ♦ javna ~ općepoznata stvar |
| tȃjnī | prid. 〈G tȃjnōg(a); ž. tȃjnā, s. tȃjnō〉 1. koji se odnosi na tajnu 2. koji je nepoznat i nije svima dostupan, koji je skriven [tajna služba]; ant. javni |
| tȃjnica | im. ž. 〈G tȃjnicē; mn. N tȃjnīce, G tȃjnīcā〉 žena koja obavlja administrativne poslove [~ projekta] |
| tȃjničin | prid. 〈G tȃjničina; ž. tȃjničina, s. tȃjničino〉 koji pripada tajnici |
| tȃjničkī | prid. 〈G tȃjničkōg(a); ž. tȃjničkā, s. tȃjničkō〉 koji se odnosi na tajnike i tajništvo [~ poslovi] |
| tȃjnīk | im. m. 〈G tȃjnīka, V tȃjnīče; mn. N tȃjnīci, G tȃjnīkā〉 osoba koja obavlja administrativne poslove [~ projekta] |
| tȃjnīkov | prid. 〈G tȃjnīkova; ž. tȃjnīkova, s. tȃjnīkovo〉 koji pripada tajniku |
| tȃjnīštvo | im. s. 〈G tȃjnīštva; mn. N tȃjnīštva, G tȃjništāvā/tȃjnīštvā〉 tajnikov ured [~ škole] |
| tȃjno | |
| tájnōst | im. ž. 〈G tájnosti, I tájnošću/tájnosti〉 svojstvo onoga što je nepoznato i nije svima dostupno, što je skriveno; ant. javnost |
| tajnòvit | prid. 〈G tajnòvita; odr. tajnòvitī, G tajnòvitōg(a); ž. tajnòvita, s. tajnòvito; komp. tajnovìtijī〉 1. koji krije neku tajnu [tajnovita žena]; sin. tajanstven, zagonetan 2. koji sadržava neku tajnu [~ odgovor; tajnovito ponašanje] |
| tajnòvitōst | im. ž. 〈G tajnòvitosti, I tajnòvitošću/tajnòvitosti〉 1. osobina onoga koji krije neku tajnu; sin. tajanstvenost, zagonetnost 2. svojstvo onoga što sadržava neku tajnu |
| tàkav | pok. zam. 〈G tàkva, DL tàkvu, A tàkav/tàkva, I tàkvīm; ž. tàkva, s. tàkvo〉 koji je poput osobe, životinje ili predmeta koji je u blizini sugovoritelja ◇ ~... kakav, kakav... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Takav je kakav mu je i otac bio.; Kakav otac, ~ sin.] |
| tàkmac | im. m. 〈G takmàca, V tàkmače; mn. N takmàci, G takmácā〉 osoba koja se za što s kim natječe, koja se s kim nadmeće |
| takmàčev | prid. 〈G takmàčeva; ž. takmàčeva, s. takmàčevo〉 koji pripada takmacu |
| tȁkmičār | im. m. → natjecatelj |
| tȁkmičārev | prid. → natjecateljev |