im. ž. 〈G vázē; mn. N váze, G vázā〉 ukrasna posuda koja obično služi za držanje cvijeća

im. m. 〈G vazála, V vȁzāle; mn. N vazáli, G vazálā〉 1. pov. feudalni podanik koji je od seniora dobio posjed, a obvezao se na vjernost i pomoć u ratu 2. pren. osoba koja se pokorava vlasti druge osobe, koja joj iskazuje poslušnost; sin. podanik

prid. 〈G vàzālnōg(a); ž. vàzālnā, s. vàzālnō〉 1. koji se odnosi na vazale 2. pren. koji se odnosi na podanike; sin. podanički

pril. zast. 1. svaki put, bez iznimke [Vazda me to pitaš.]; ant. nikad 2. v. dovijeka, svagda, vječno, zasvagda, zauvijek 3. v. neprekidno, neprestance, neprestano, stalno sin. uvijek

prid. 〈G vazdazelèna; odr. vazdazèlenī, G vazdazèlenōg(a); ž. vazdazelèna, s. vazdazelèno〉 koji je trajno zelen, kojemu lišće ne opada nekoliko godina [vazdazeleni grm; vazdazelena šuma; vazdazeleno stablo]; ant. listopadni

prid. 〈G vážna; odr. vȃžnī, G vȃžnōg(a); ž. vážna, s. vážno; komp. vàžnijī〉 1. koji za što ima iznimnu vrijednost [važna činjenica]; sin. bitan, ključan, ( značajan); ant. nebitan, nevažan 2. koji je veoma utjecajan, ugledan ili poznat [~ jezikoslovac; važna političarka]

gl. nesvrš. neprijel. → vrijediti

im. ž. 〈G vážnosti, I vážnošću/vážnosti〉 1. svojstvo onoga što za što ima iznimnu vrijednost; sin. (značaj, značenje); ant. nebitnost, nevažnost 2. osobina onoga koji je veoma utjecajan, ugledan ili poznat

im. s. → večer

im. ž. 〈G vȅčeri, I vȅčerju/vȅčeri; mn. N vȅčeri, G večèrī, DLI večèrima〉 1. vrijeme od kasnoga popodneva do početka noći [provesti ~ zajedno]; ant. jutro¹ 2. javni skup koji se održava u to doba dana [književna ~] ◇ Badnja ~ večer uoči Božića; Dobra ~! pozdrav pri susretu tijekom večeri

im. ž. 〈G vèčerē; mn. N vèčere, G vȅčērā〉 večernji obrok koji se jede navečer [Što imamo za večeru?; ići na spavanje bez večere] ◇ Posljednja ~ rel. oproštajna večera koju je Isus Krist blagovao sa svojim učenicima

pril. 1. protekle ili ove večeri [Učio sam ~.; Učit ću ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 protekla ili ova večer [Od ~ sve je drukčije.]; ant. jutros

prid. 〈G večèrašnjēg(a); ž. večèrašnjā, s. večèrašnjē〉 koji je od večeras ili koji je bio večeras [večerašnje vijesti]; ant. jutrošnji

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vèčerām, 3. l. mn. vèčerajū, imp. vèčerāj, aor. vèčerah, imperf. vèčerāh, prid. r. vèčerao, prid. t. vèčerān〉 1. 〈prijel.〉 pojesti/jesti večernji obrok [~ kuhanu ribu] 2. 〈neprijel.〉 uzeti/uzimati večernji obrok [~ rano]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. → večerati

prid. 〈G vèčērnjēg(a); ž. vèčērnjā, s. vèčērnjē〉 koji se odnosi na večer [večernja misa]; ant. jutarnji

pril. 1. prije očekivanoga [Već smo stigli!] 2. prije ili kasnije, jednom u budućnosti [Već će se saznati.] 3. s vremenom i nekako [Već ću ja to sama.] 4. naglašuje značenje izraza kojemu prethodi ili na čijemu se kraju nalazi [Već me sama pomisao na to plaši.] ◇ ~ jednom nakon mnogo čekanja, što prije [Samo da ~ jednom dođe!]

vez. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [Nije otišao u kino, ~ je otišao spavati.]; sin. nego ◇ ne samo (da) ... ~ (i) povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [On ne samo da nije glup, ~ je veoma inteligentan.]; sin. ne samo (da) … nego (i) v. pod nego

im. ž. 〈G većìnē; mn. N većìne, G većínā〉 veći dio kakve cjeline [~ kuća; ~ ljudi; ~ novca; ~ odlučuje]; ant. manjina

pril. većim dijelom, u većemu broju [Većinom smo za to.]

prid. 〈G vèdra; odr. vèdrī, G vèdrōg(a); ž. vèdra, s. vȅdro; komp. vèdrijī〉 1. koji je bistar i sunčan, bez oblaka [~ dan; vedra noć]; ant. oblačan 2. pren. a. koji je dobro raspoložen [~ čovjek]; ant. sumoran, tmuran, turoban b. koji odražava dobro raspoloženje [vedro lice]; ant. sumoran, tmuran, turoban c. koji ima pozitivan sadržaj [vedre uspomene]; ant. sumoran, tmuran, turoban

im. ž. 〈G vedrìnē; mn. N vedrìne, G vedrínā〉 1. prozirno stanje neba bez oblaka 2. pren. vedro raspoloženje

im. ž. 〈G vedùtē; mn. N vedùte, G vedútā〉 1. pogled na dio grada ili krajolika 2. slikarski ili grafički prikaz kakva krajolika ili dijela grada

im. ž. 〈G vegetácijē; mn. N vegetácije, G vegetácījā〉 v. bilje, raslinje

im. m. 〈G vegetarijánca, V vegetarìjānče; mn. N vegetarijánci, G vegetarìjanācā〉 osoba čija se prehrana temelji na hrani biljnoga podrijetla, koja ne jede meso

prid. 〈G vegetarijánčeva; ž. vegetarijánčeva, s. vegetarijánčevo〉 koji pripada vegetarijancu

im. ž. 〈G vegetarìjānkē, DL vegetarìjānki; mn. N vegetarìjānke, G vegetarìjānkā/vegetarìjānkī〉 žena čija se prehrana temelji na hrani biljnoga podrijetla, koja ne jede meso

prid. 〈G vegetarìjānskōg(a); ž. vegetarìjānskā, s. vegetarìjānskō〉 koji se odnosi na vegetarijance i vegetarijanstvo [~ obrok]

im. s. 〈G vegetarijànstva〉 način prehrane koji isključuje meso i temelji se na biljnoj hrani

prid. 〈G vȅgetatīvnōg(a); ž. vȅgetatīvnā, s. vȅgetatīvnō〉 1. koji se odnosi na vegetaciju, rast i prehranu biljaka 2. koji nije pod voljnim nadzorom [~ živčani sustav]

im. m. 〈G vȅktora, I vȅktorom; mn. N vȅktori, G vȅktōrā〉 fiz., mat. usmjerena dužina

prid. 〈G vȅktorskōg(a); ž. vȅktorskā, s. vȅktorskō〉 koji se odnosi na vektore

im. m. 〈G velára, I velárom/velárem; mn. N velári, G velárā〉 v. jedrenik

prid. 〈G vèlārnōg(a); ž. vèlārnā, s. vèlārnō〉 v. stražnjonepčani

prid. 〈G vèlēbna; odr. vèlēbnī, G vèlēbnōg(a); ž. vèlēbna, s. vèlēbno; komp. velèbnijī〉 koji je iznimno lijep i velik [velebna dvorana]

prid. 〈G velečàsnōg(a)〉 1. 〈jd.〉 počasni naslov svećenika 2. 〈u im. funkciji〉 župnik kojega se oslovljava istoimenim naslovom

im. m. 〈G vȅlegrāda; mn. N vȅlegradovi/vȅlegrādi, G vȅlegradōvā/vȅlegrādā〉 veliki grad

prid. 〈G vȅlegradskōg(a); ž. vȅlegradskā, s. vȅlegradskō〉 koji se odnosi na velegradove

im. ž. 〈G veleìzdajē; mn. N veleìzdaje, G veleìzdājā〉 teško političko kazneno djelo protiv države

im. m. ž. 〈G veleìzdajicē, V veleìzdajice/veleìzdajico; mn. N veleìzdajice, G veleìzdajīcā〉 1. osoba koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajnik 2. žena koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajnica

prid. 〈G veleìzdajičina; ž. veleìzdajičina, s. veleìzdajičino〉 1. koji pripada osobi koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajnikov 2. koji pripada ženi koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajničin

im. ž. 〈G veleìzdājnicē; mn. N veleìzdājnice, G veleìzdājnīcā〉 žena koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajica

prid. 〈G veleìzdājničina; ž. veleìzdājničina, s. veleìzdājničino〉 koji pripada veleizdajnici; sin. veleizdajičin

prid. 〈G veleìzdājnīčkōg(a); ž. veleìzdājnīčkā, s. veleìzdājnīčkō〉 koji se odnosi na veleizdajice i veleizdajnike

im. m. 〈G veleìzdājnīka, V veleìzdājnīče; mn. N veleìzdājnīci, G veleìzdājnīkā〉 osoba koja je počinila veleizdaju; sin. veleizdajica

im. m. 〈G velepósjeda; mn. N velepósjedi, G velepósjēdā〉 veliki posjed

im. ž. 〈G velepósjednicē; mn. N velepósjednice, G velepósjednīcā〉 vlasnica veleposjeda

prid. 〈G velepósjedničina; ž. velepósjedničina, s. velepósjedničino〉 koji pripada veleposjednici