im. m. 〈G vȇza, L vézu; mn. N vȅzovi, G vȅzōvā〉 1. mjesto u luci određeno za vezivanje plovila [držati brod na vezu] 2. naprava na skijama kojom se pričvršćuje skijaška cipela [pričvrstiti vezove]

im. ž. 〈G vȅzē; mn. N vȅze, G vȇzā〉 1. odnos među osobama, predmetima ili pojmovima [ljubavna ~; poslovna ~] 2. prometna povezanost [brodska ~; željeznička ~] 3. održavanje usmenih i pismenih odnosa među ljudima [biti u vezi s prijateljima] 4. komunikacijsko sredstvo [telefonska ~] ◇ kemijska ~ kem. povezivanje atoma u kemijskim elementima i spojevima ♦ imati vezu imati znance (rođake itd.) na važnim mjestima; nemati 〈blage〉 veze 〈o kome, o čemu〉 ništa ne znati 〈o kome, o čemu〉, ni u što se ne razumjeti

im. s. 〈G vézānja〉 1. spajanje vrpca, uzica, užadi i sl. s pomoću čvora; ant. odvezivanje, razvezivanje 2. pričvršćivanje čega uza što s pomoću vrpce, uzice, užeta i sl.; ant. odvezivanje 3. činjenje čega zatvorenim uzicom ili vrpcom; ant. odvezivanje, razvezivanje 4. pren. a. stvaranje komu kakve obveze; ant. odrješivanje b. uspostavljanje čvrstoga odnosa s kim ili čim c. postajanje bliskim s kim 5. kem. uspostavljanje veze među atomima; sin. adiranje 6. pričvršćivanje uza što užetom, koncem i sl.; sin. (vezivanje)

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȇžēm, 3. l. mn. vȇžū, imp. véži, aor. vézah, imperf. vȇzāh, prid. r. vézao, prid. t. vȇzān〉 1. spojiti/spajati s pomoću čvora, učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ uzice na cipelama; ~ uže oko stupa; ~ vrpce oko dara]; sin. svezati, zavezati, ( zavezivati); ant. odvezati, odvezivati, razvezati, razvezivati 2. pričvrstiti/pričvršćivati što uza što s pomoću vrpce, uzice, užeta i sl. [~ bord; ~ konja]; sin. svezati, zavezati, zavezivati; ant. odvezati, odvezivati 3. pren. a. stvoriti komu kakvu obvezu [~ obećanjem; ~ ugovorom] b. uspostaviti čvrst odnos s kim ili čim [~ djecu uz sebe] 4. kem. uspostaviti vezu među atomima; sin. adirati • vézati se 〈povr.〉 1. pričvrstiti se uza što užetom, koncem i sl. [Vežite se!] 2. pren. postati bliskim s kim [~ za obitelj; ~ uz prijatelje]; sin. (vezivati)

im. s. 〈G vézēnja〉 ukrašavanje, kićenje vezom

im. ž. 〈G vèzicē; mn. N vèzice, G vȅzīcā〉 tanka vrpca od konca ili kože kojom se što veže [vezice za cipele]

im. ž. 〈G vèziljē; mn. N vèzilje, G vȅzīljā〉 žena koja veze

im. m. 〈G vezíra, V vȅzīru; mn. N vezíri, G vezírā〉 pov. vladarov pomoćnik i zamjenik u srednjovjekovnim islamskim državama [veliki ~]

im. s. 〈G vezívānja〉 v. vezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vèzujēm, 3. l. mn. vèzujū, imp. vèzūj, aor. vezívah, imperf. vèzīvāh, prid. r. vezívao, prid. t. vèzīvān〉 v. vezati

prid. 〈G vȅzīvnōg(a); ž. vȅzīvnā, s. vȅzīvnō〉 koji što veže [vezivno tkivo]

im. s. 〈G vȅzīva; mn. N vȅzīva, G vȅzīvā〉 1. tkanina ukrašena vezom [fino ~; narodno ~] 2. tvar koja povezuje što u čvrstu cjelinu [~ za drvo; ~ za cement]

im. m. 〈G vȇznīka; mn. N vȇznīci, G vȇznīkā〉 gram. nepromjenjiva riječ kojom se povezuju riječi, skupine riječi ili rečenice

os. zam. 〈GA vȃs/vas, D vȁma/vam, LI vȁma〉 1. osobe kojima se govoritelj obraća, sugovoritelji 2. osoba kojoj se govoritelj obraća i članovi skupine kojoj pripada 3. 〈Vi〉 sugovoritelj kojemu se govoritelj obraća s poštovanjem [Obraćam Vam se s molbom.] 4. 〈D vam〉 koji pripada sugovoritelju i još komu [To vam je otac.]; sin. vaš 5. 〈D Vam〉 koji pripada sugovoritelju kojemu se govoritelj obraća s poštovanjem [To Vam je otac.]; sin. Vaš v. pod vaš

im. ž. 〈G vibrácijē; mn. N vibrácije, G vibrácījā〉 1. fiz. mehaničko titranje 2. slabo tresenje od potresa, eksplozije i sl. [~ tla]; sin. drhtanje, podrhtavanje; sin. (vibriranje)

im. m. 〈G vȉbrafōna; mn. N vȉbrafōni, G vȉbrafōnā〉 glazb. glazbalo iz skupine udaraljka koje se sastoji od kovinskih pločica i cijevi različitih duljina po kojima se udara dvjema palicama

im. m. 〈G vibrióna; mn. N vibrióni, G vibriónā〉 biol. bakterija u obliku zareza

im. s. 〈G vibrírānja〉 v. vibracija

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vìbrīrām, 3. l. mn. vibrírajū, imp. vìbrīrāj, aor. vibrírah, imperf. vìbrīrāh, prid. r. vibrírao〉 〈3. l.〉 slabo se ili povremeno tresti od potresa, eksplozije i sl. [Tlo vibrira.]; sin. drhtati, podrhtavati

im. m. 〈G vìca; mn. N vìcevi, G vȉcēvā〉 kratka duhovita priča sa smiješnim završetkom [politički ~; pričati viceve] ♦ u tome je (i jest) ~ u tome je bit, to je ono bitno (osnovno, temeljno)

im. m. 〈G vȋda, L vídu; mn. N vȉdovi, G vȉdōvā〉 1. 〈jd.〉 osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja svjetla, boja, oblika i udaljenosti s pomoću oka [imati dobar ~] 2. 〈jd.〉 gram. gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje [svršeni ~; nesvršeni ~] 3. vrsta, lik ili izgled čega [različiti vidovi iste stvari]; sin. pojavnost ♦ imati u vidu koga, što misliti na koga, na što, računati na koga, na što; izgubiti iz vida koga, što zaboraviti 〈na〉 koga, 〈na〉 što

prid. 〈G vȋdna; odr. vȋdnī, G vȋdnōg(a); ž. vȋdna, s. vȋdno〉 koji se očito vidi [~ napredak]

im. m. 〈G vȉdeodiska; mn. N vȉdeodiskovi, G vȉdeodiskōvā〉 inform. magnetski ili optički disk koji se upotrebljava za pohranu velike količine podataka

im. ž. 〈G videokasètē; mn. N videokasète, G videokasétā〉 plastična kutija u kojoj je smještena vrpca za snimanje, gledanje i slušanje pokretnih slika i zvuka

im. m. 〈G videorekordéra, I videorekordérom; mn. N videorekordéri, G videorekordérā〉 tehn. uređaj za snimanje slike i zvuka te gledanje i slušanje onoga što je snimljeno na videokasetama

im. ž. 〈G videotékē, DL videotéci; mn. N videotéke, G videotékā〉 1. zbirka videokaseta 2. mjesto na kojemu se posuđuju videokasete

im. m. 〈G vidíka; mn. N vidíci, G vidíkā〉 1. prostor koji se može obuhvatiti pogledom [S vrha brda otvara se ~ na dolinu.]; sin. (vidokrug) 2. zem. v. obzor 3. pren. 〈mn.〉 razina znanja, iskustva i zanimanja za što [čovjek širokih vidika]; sin. (horizont, obzor, vidokrug) ♦ biti na vidiku nazirati se, približavati se; širokih vidika kulturan, visoko obrazovan; uskih vidika nedovoljno kulturan, slabo obrazovan

im. m. 〈G vidíkōvca; mn. N vidíkovci, G vidíkovācā〉 mjesto odakle se dobro vidi okolina

prid. 〈G vȉdiočeva; ž. vȉdiočeva, s. vȉdiočevo〉 koji pripada vidiocu

im. m. 〈G vȉdioca, V vȉdioče; mn. N vȉdioci, G vȉdjelācā〉 osoba kojoj su ukazuju nadnaravna bića [međugorski ~]

im. ž. 〈G vȉdjelicē; mn. N vȉdjelice, G vȉdjelīcā〉 žena kojoj su ukazuju nadnaravna bića [međugorska ~]

prid. 〈G vȉdjeličina; ž. vȉdjeličina, s. vȉdjeličino〉 koji pripada vidjelici

im. s. 〈G vȉdjela〉 v. svjetlo ♦ izići (izbiti) na ~ očitovati se, postati jasno, pokazati se u pravome svjetlu; iznijeti na ~ što razotkriti što, objaviti što

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȉdīm, 3. l. mn. vȉdē, imp. vȉdi, aor. vȉdjeh, imperf. vȉđāh/vȉdijāh, prid. r. m. vȉdio, ž. vȉdjela, s. vȉdjelo, mn. vȉdjeli, prid. t. vȉđen, pril. s. vȉdēći, pril. p. vȉdjēvši〉 1. 〈nesvrš.〉 osjetilom vida moći primati poticaje izvana, moći gledati očima [~ dobro; ~ daleko] 2. osjetilom vida opaziti/opažati [Vidiš li pogrešku?] 3. razumom spoznati/spoznavati smisao ili značenje čega [Vidim da ima pravo.; Nisam vidio u čemu griješim.] 4. spoznati/spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživjeti/proživljavati [~ patnje i muke]; sin. iskusiti; vidski parnjak: viđati 5. slučajno naići/nailaziti na koga [Vidio sam ga jučer na ulici]; vidski parnjak: viđati 6. 〈2. l. jd. imp.〉 a. izriče blago čuđenje [Vidi ti njega!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati b. upozorava na što [Vidi, i on je tu!]; sin. gle, gledaj v. pod gledati, pogledaj v. pod pogledati • vȉdjeti se 〈povr.〉 1. naći se/nalaziti se s kim [Vidjeli smo se u prolazu.]; vidski parnjak: viđati se v. pod viđati 2. odati/odavati, pružiti/pružati kakav dojam [Na licu mu se vidjela tuga.] 3. 〈3. l. jd.〉 unaprijed osjetiti/osjećati ili zaključiti/zaključivati da će se što dogoditi [Vidi se kraj rata.]; sin. nazirati

prid. 〈G vìdljiva; odr. vìdljivī, G vìdljivōg(a); ž. vìdljiva, s. vìdljivo; komp. vidljìvijī〉 1. koji se može vidjeti, koji se dobro vidi [vidljive pukotine] 2. koji se može zapaziti ili prepoznati [vidljiva opasnost; vidljive posljedice]; ant. nevidljiv

im. ž. 〈G vìdljivosti, I vìdljivošću/vìdljivosti〉 1. svojstvo onoga što je vidljivo; ant. nevidljivost 2. met. najveća udaljenost pri kojoj motritelj normalna vida može raspoznati taman predmet koji se ističe prema horizontu [smanjena ~]

prid. 〈G vȋdnōg(a); ž. vȋdnā, s. vȋdnō〉 koji se odnosi na vid, jedno od pet osjetila [vidno polje]

pril. tako da se jasno primjećuje [~ napredovati]

im. m. 〈G vȉdokrūga〉 1. v. obzor 2. v. vidik

prid. 〈G vidòvita; odr. vidòvitī, G vidòvitōg(a); ž. vidòvita, s. vidòvito; komp. vidovìtijī〉 koji predviđa buduće događaje

im. ž. 〈G vidòvitosti, I vidòvitošću/vidòvitosti〉 osobina onoga koji je vidovit

im. m. 〈G vidovnjáka, V vȉdovnjāče; mn. N vidovnjáci, G vidovnjáka〉 osoba koja je vidovita

im. ž. 〈G vidovnjàkinjē; mn. N vidovnjàkinje, G vidovnjàkīnjā〉 žena koja je vidovita

im. ž. 〈G vȉdrē; mn. N vȉdre, G vȉdārā/vȋdrā/vȉdrī〉 zool. sisavac iz porodice kuna prilagođen životu u vodi, duguljasta tijela, kratkih nogu i gusta krzna

prid. 〈G vȉdrina; ž. vȉdrina, s. vȉdrino〉 koji se odnosi na vidru

prid. 〈G vȋdskōg(a); ž. vȋdskā, s. vȋdskō〉 koji se odnosi na vid, gramatičku kategoriju glagola [~ parnjak]

im. s. 〈G víđānja; mn. N víđānja, G víđānjā〉 1. sretanje koga ili čega s vremena na vrijeme 2. češće sretanje koga 3. uzajamno sretanje 4. izlaženje s kim, bivanje s kim u vezi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȋđām, 3. l. mn. víđajū, imp. vȋđāj, aor. víđah, imperf. vȋđāh, prid. r. víđao, prid. t. vȋđān〉 1. slučajno nailaziti na koga [Viđao sam ga na ulici]; vidski parnjak: vidjeti 2. spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživljavati [~ patnje i muke]; vidski parnjak: vidjeti • víđati se 〈povr.〉 1. nalaziti se s kim [Viđamo se u prolazu.]; vidski parnjak: vidjeti 2. uzajamno se sretati [Viđamo se ponedjeljkom.] 3. izlaziti s kim, biti s kim u vezi [Viđamo se godinu dana.]