klima im. ž. (G klime, D klimi, A klimu, L o klimi, I s klimom; mn. N klime, G klima, D klimama, A klime, L o klimama, I s klimama)
1 Klima je prosječno vrijeme tijekom godine na određenom geografskom području.
– U Dalmaciji klima je mediteranska, a u Slavoniji kontinentalna.
– Klima se mijenja zbog globalnog zatopljenja.
– Diljem svijeta sve se više raspravlja o klimi i klimatskim promjenama.
2 Klima je društvena atmosfera, osjećaj koji imamo u nekoj sredini.
– Kakva je klima u Vašem uredu, imate li dobre kolege?
– U lošoj poslovnoj klimi teško je imati jako dobre rezultate.
– Kakva je klima u hrvatskom društvu od 90-ih?
3 razg. Klima je uređaj koji služi za rashlađivanje unutarnjih prostora gdje žive i rade ljudi.
– Život bez klime postao je gotovo nezamisliv.
– Majstor je došao popraviti i očistiti klimu.
– Vani je bilo 37 stupnjeva, pa samo uključili klimu.
◦ Riječ klima u 1. i 2. značenju uglavnom se upotrebljava u jednini. U 3. značenju riječ klima (i riječ klima-uređaj) upotrebljava se u razgovoru. U standardnom jeziku bolje je u tom značenju upotrijebiti riječ klimatizacijski uređaj.
Citiraj natuknicu: