apozícija apozicija im. ž. (G apozícijē, DL apozíciji, A apozíciju, I apozícijōm; mn. NA apozícije, G apozícījā, DLI apozícijama)
Apozicija je nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju.
– Oni sadrže i po dvije duge rečenice, sa svim mogućim atributima, apozicijama i priložnim oznakama, te ne dolazi u obzir da se sve to viče.
– Osobita je vrsta konstrukcije u kojoj je posjedovatelj označen imenskom riječju, a posjedovanik skupinom nekongruentni atribut u instrumentalu (imenica, ime, podrijetlo, rod) + apozicija (ime, prezime, etnik), npr. čovjek imenom Pavao.
Koordinacija: apozicija i atribut; apozicija, atribut i priložna oznaka
Hrvatska školska gramatika: http://gramatika.hr/pravilo/apozicija/81/#pravilo
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/apozicija/51033/#naziv
Citiraj natuknicu: