bȅskonačnōst beskonačnost im. ž. (GDL bȅskonačnosti, A bȅskonačnōst, I bȅskonačnošću/bȅskonačnosti)
1 Beskonačnost je svojstvo onoga čemu nema kraja u prostoru ili u vremenu.
– U granicama ljudske konačnosti otvara se božanska beskonačnost.
– Možemo čak reći da prostorna bezgraničnost i vremenska beskonačnost proistječu iz praprostorne i pravremenske neograničenosti ništavila.
Kakva je beskonačnost? božanska, duboka, stvarna, vremenska
Što se s beskonačnošću može? osjetiti je, označiti je, pojmiti je, simbolizirati je, spoznati je
Koordinacija: beskonačnost i konačnost, beskonačnost i ništavilo, beskonačnost i vrijeme, beskonačnost i život
U vezi s beskonačnošću spominje se: definicija, koncept, osjećaj, pojam, privid, problem, simbol, znak
2 mat. Beskonačnost je mjera koja se pridodaje skupu brojeva da bi se naznačilo da se nešto povećava po veličini, ali nema graničnu vrijednost.
– Beskonačnost je prebrojiva ako se može uspostaviti bijekcija na skup prirodnih brojeva.
– Neprebrojive beskonačnosti označavaju se transfinitnim brojem alef 1 kao oznakom za kardinalni broj takve neprebrojive beskonačnosti.
Kakva je beskonačnost? apsolutna, matematička, neprebrojiva, prebrojiva
Koordinacija: beskonačnost ili nula
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/beskonacnost/32759/#naziv
tvorba: beskonačn-ost
Citiraj natuknicu: