bléjati blejati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. bléjīm, 2. l. bléjīš, 3. l. bléjī, mn. 1. l. bléjīmo, 2. l. bléjīte, 3. l. bléjē; imp. bléji; aor. bléjih; imperf. bléjāh; prid. r. m. bléjao, ž. bléjala, s. bléjalo; pril. s. bléjēći)
1 Blejati znači glasati se glasom koji podsjeća na ble.
– Ovce šeću okolo i bleje.
– Oko nje je trčkaralo i blejalo janje i gurkalo ju njuškicom da se podigne.
– Ovce počnu blejati kao da im stiže sijeno, pa se poredaju uz ogradu gurajući gubice kroz mrežu.
Tko bleji? janje, ovca
2 pren. Blejati znači tupo gledati.
– Sjedim sad u svojoj sobi i blejim u ekran.
– U većinu zadataka smo blejali kao telad u šarena vrata.
– Blejim kroz prozor u mrak i pokušavam odgonetnuti kakav je to zagonetni odsjaj u mraku.
U što tko bleji? u ekran, u monitor, u plafon, u strop
tvorba: blej-ati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=blejati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: