djȅdovina djedovina im. ž. (G djȅdovinē, DL djȅdovini, A djȅdovinu, I djȅdovinōm)
1 Djedovina je nasljeđe koje je ostalo od daljnjih predaka.
– Smatramo da se naslijeđene djedovine ne bi trebale tretirati kao vikendice.
– Ovo vino nastalo je na našoj djedovini gdje sam posadio hektar vinograda, oko 3800 loza syraha, merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca i plavine.
– Pita se i kako će se uopće naplatiti porez na djedovinu ili očevinu kada nasljednici posjeduju petinu ili sedminu nekretnine.
Kakva je djedovina? ruševna
Što se s djedovinom može? naslijediti je, prodati je, rasprodati je, založiti je, zapiti je; nacionalizirati je, oteti je
Koordinacija: djedovina i imovina; očevina i djedovina, očevina ili djedovina
2 pren. Djedovina je mjesto odakle tko potječe, gdje su mu živjeli predci.
– Meni si spočitnuo da nisam pročitao Ustav svoje zemlje, ne samo zemlje u kojoj živim nego i moje domovine i moje stoljetne djedovine.
– Istog dana počinje iseljavanje stanovništva koje bježi pred agresorom i iza sebe ostavlja svoju djedovinu i ognjišta na kojima je bilo stoljećima.
Koordinacija: djedovina i domovina, djedovina i ognjište, očevina i djedovina
tvorba: djedov-ina
Citiraj natuknicu: