gȉzdavōst gizdavost im. ž. (GDL gȉzdavosti, A gȉzdavōst, I gȉzdavošću/gȉzdavosti)
Gizdavost je osobina onoga koji je gizdav ili svojstvo onoga što je gizdavo.
– Na majuru Buntići drže jahaće konje, pa smo tijekom odmora uživali u njihovoj ljepoti i gizdavosti.
– Kao rokoko-obilježja pjesama K. Patačić autorica navodi njihovu relativnu kratkoću, postupke uvlačenja recipijenta u svijet naglašene emocionalnosti lirskog subjekta, zatim prisutnost melankolično-nostalgičnih tonova te drugih osobina rokoko-lirike („ljupkost, dražest, kićenost, finoća, nježnost i tankoćutna gizdavost”) (str. 119).
Kakva je gizdavost? hajdučka, tankoćutna; gizdavost lipicanaca
Koordinacija: gizdavost i bogatstvo, gizdavost i kočopernost, gizdavost i ljepota, gizdavost i oholost
tvorba: gizdav-ost
Citiraj natuknicu: