navòditi navoditi2 gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. nàvodīm, 2. l. nàvodīš, 3. l. nàvodī, mn. 1. l. nàvodīmo, 2. l. nàvodīte, 3. l. nàvodē; imp. navòdi; aor. navòdih; imperf. nàvođāh/navòdijāh; prid. r. m. navòdio, ž. navòdila, s. navòdilo; prid. t. nàvođen; pril. s. nàvodēći)
Navoditi znači donositi kakvu izjavu, podatak ili čiji tuđi tekst u svojemu tekstu ili govoru.
– Rojzman navodi primjer pacijenata koji se panično boje odbacivanja jer su to iskusili kao djeca.
– U Hrvatskoj trenutno samo Zagreb ima parkove za pse, a Paula u svojoj argumentaciji navodi i statističke podatke kao pokazatelje rasprostranjenosti vlasnika pasa.
Tko navodi? dijete, autor, čovjek, on, osoba; izvor, list, mediji, portal
Što se navodi? broj (građana, primjeraka), činjenicu, ime, podatak, primjer, razlog, riječi
Gdje se navodi? ovdje; u članku, u izvješću, u optužnici, u pismu, u priopćenju, u tekstu
Kako se navodi? često, izričito, jasno, posebno, tako
sinonim: citirati
tvorba: na-voditi
tvorenice: navod, navođenje
TVORENICA: navodnik
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=navoditi&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/1319/
Citiraj natuknicu:
