návodnīk navodnik im. m. (G návodnīka, DL návodnīku, A návodnīk, I návodnīkom; mn. N návodnīci, G návodnīkā, DLI návodnīcima, A návodnīke)
1 pravop. (u množini) Navodnici su pravopisni znak („ ”) kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje ili kojim se označuje da se riječ ispred i iza koje stoji uzima u prenesenome značenju, da ne pripada standardnomu jeziku ili da je riječ o imenu.
– Postoji li verzija Worda koja s uključenim hrvatskim jezikom ispravno piše vitičaste navodnike?
– Ako su u upit uključene fraze, uvijek ih upišite između dvostrukih navodnika.
Kakvi su navodnici? nepotrebni, potrebni; dvostruki, jednostruki
Što se s navodnicima može? obilježiti što njima, označiti što njima, napisati ih, staviti ih
Koordinacija: navodnici i kurziv, navodnici i zagrade
U vezi s navodnicima spominje se: pisanje, upotreba
Hrvatski pravopis: http://pravopis.hr/pravilo/navodnici/71/
2 Navodnik je jedan od dvaju dijelova istoimenoga pravopisnog znaka.
– U rukopisnim tekstovima pojavljuju se gornji i donji navodnici („…”), a u tekstovima pisanim računalom navodnici se vrlo često pišu ovako: “…”.
Kakav je navodnik? donji, gornji
tvorba: navod-nik
tvorenice: navodnički
Citiraj natuknicu:
