apològija apologija im. ž. (G apològijē, DL apològiji, A apològiju, I apològijōm; mn. NA apològije, G apològījā, DLI apològijama)
1 Apologija je tekst ili govor kojim se brani, hvali ili opravdava kakvo načelo ili osoba.
– Evo jedne implicitne, no vrlo uvjerljive apologije fundamentalizma tržišta.
– Tvrdnje kako problemi brodogradilišta potječu još iz socijalizma, biseri su neoliberalne apologije.
– Correti je, opisujući raznovrsne namirnice, sastavio punokrvnu, ali ujedno i pomalo ironičnu, kulinarsku apologiju pučkoj sicilijanskoj kuhinji i hrani.
– Budući da je poglavita zadaća tih molitava pomoći svećeniku da ispovjedi svoju nedostojnost pred uzvišenošću otajstva koje slavi te potaknuti njegovo kajanje i molitvu da ga Bog učini dostojnim za sveti čin, spomenute su molitve u literaturi nazvane svećeničkim apologijama.
Kakva je apologija? diskretna, implicitna, neučinkovita, patetična, svojevrsna; kulinarska, neoliberalna, svećenička; Platonova
Što se s apologijom može? čitati je, napisati je, predstavljati je
Koordinacija: apologija i kritika
2 rel. Apologija je javna obrana vjere.
– Ovom teološkom pojmu svjedočenja po svom je značaju vrlo blisko ono što označava pojam apologije.
– U navedenom kontekstu apologija znači posvemašnju spremnost kršćanina da javno pred sudom ili u privatnom razgovoru obrazloži nadu koju u sebi nosi i koja je srž njegove kršćanske vjere.
Citiraj natuknicu: