ȁugmentatīv augmentativ im. m. (G ȁugmentatīva, DL ȁugmentatīvu, A ȁugmentatīv, I ȁugmentatīvom; mn. N ȁugmentatīvi, G ȁugmentatīvā, DLI ȁugmentatīvima, A ȁugmentatīve)
1 gram. Augmentativ je izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko.
– Imena osoba po svetcima mogu imati prilično različite oblike, što najviše ovisi o jeziku, odnosno o prijevodu nekoga stranog imena, odnosno o krajevnom izričaju toga imena u različitim varijacijama, uključujući brojne izvedenice u deminutivu ili augmentativu.
– To je za nj nježan deminutiv, to izraženiji što je u kontrastu s čestim augmentativima u njegovu idiolektu.
– Od tal. corpetto i -ino u Dubrovniku imamo korpetin i augmentativ korpetina (Vojnović).
Što se s augmentativom može? bilježiti ga, odabrati ga, opisati ga
Koordinacija: augmentativ i deminutiv
• U hrvatskome jezikoslovnom nazivlju zbog načela davanja prednosti domaćemu nazivu daje se prednost nazivu uvećanica pred nazivom augmentativ.
SINONIM: uvećanica :1, ANTONIMI: deminutiv :1, umanjenica :1
2 pren. Augmentativ je ono što je iznimno naglašeno i vrijedno ili preuveličano.
– Novčani augmentativi u deminutive su pretvorili svaku emociju.
– Nekad bi me odmah oduševio i postao augmentativ u mojim očima.
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=augmentativ&search_type=basic
Citiraj natuknicu: