bȅl bel im. m. (G bȅla, DL bȅlu, A bȅl, I bȅlom; mn. N bȅli, G bȇlā, DLI bȅlima, A bȅle)
fiz. Bel je mjerna jedinica za jakost zvuka (B).
– Mjerna jedinica bel dobila je ime prema Grahamu Bellu, izumitelju telefona.
– Bel je mjerna jedinica kojom se izražava logaritam omjera istovrsnih veličina, najčešće se koristi u telekomunikacijama, elektrotehnici i akustici za izražavanje slabljenja (gušenja) i pojačanja (dobitka) signala te za razinu signala u odnosu na neku referentnu vrijednost.
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/bel/7443/#naziv
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
bel. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/bel/ (pristupljeno 13. listopada 2026.)