bezàzlenōst bezazlenost im. ž. (GDL bezàzlenosti, A bezàzlenōst, I bezàzlenošću/bezàzlenosti)
1 Bezazlenost je osobina onoga koji je bezazlen, koji sve prihvaća s povjerenjem, koji nema loše namjere.
– Zar nitko od vas nije vidio dijete da u svojoj razigranosti i djetinjoj bezazlenosti namigne pa se sakrije iz oca ili majke uz smijeh i radost?
– Na dva krila diže se čovjek nad zemlju: na bezazlenosti i na čistoći.
– No, taj djed Mraz, metafora zadnjih ostataka dječje dobrote i bezazlenosti u odraslih ljudi, u Britvićevoj je pjesmi ipak samo na odmoru, pa se smijemo nadati da ćemo dočekati i njegovo povratak na posao uz onu Kad se male ruke slože iz filma Vlak u snijegu.
Kakva je bezazlenost? naivna, slijepa; dječja, djetinja, golublja pren.; bezazlenost duše pren., bezazlenost srca pren.
Što se s bezazlenošću može? izgubiti je, nadmašiti je, odavati je, poštovati je
Koordinacija: bezazlenost i dobrota, bezazlenost i iskrenost, bezazlenost i istina, bezazlenost i ljepota, bezazlenost i nevinost, bezazlenost i naivnost
2 Bezazlenost je svojstvo onoga što je bezazleno, što odražava čije povjerenje i nepostojanje loših namjera.
– Kravate koje strše po zagrebačkim lokacijama neukusom su daleko nadmašile bezazlenost ove igre.
– Ulice i parkovi izgubili su svoju bezazlenost . Nitko više nije bio siguran u ovom gradu.
– A ptice su bezazlenost svijeta, kao što smo i mi svi kad grlimo i ljubimo.
Kakva je bezazlenost? bezazlenost igre, bezazlenost javnosti, bezazlenost pogleda (na stvarnost), bezazlenost svijeta
tvorba: bezazlen-ost
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/318/
Citiraj natuknicu: