bijéliti bijeliti gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. bijȇlīm, 2. l. bijȇlīš, 3. l. bijȇlī, mn. 1. l. bijȇlīmo, 2. l. bijȇlīte, 3. l. bijȇlē; imp. bijéli; aor. bijélih; imperf. bijȇljāh; prid. r. m. bijélio, ž. bijélila, s. bijélilo; prid. t. bijȇljen; pril. s. bijȇlēći)
Bijeliti znači bojiti što u bijelo, činiti bijelim.
– Laboratorijsko bijeljenje provedeno je delignifikacijom s kisikom i jedan stupanj s peroksidom. Celuloza dobivena natronskim postupkom bolje se bijelila od celuloze dobivene sulfitnim postupkom.
– Pređu se trebalo bijeliti tri puta i prati na potoku – prisjetila se baka dugotrajnog postupka izrade vlakna od konoplje od koje se kasnije tkalo platno i odjeća.
– Zbog lagane obojenosti pamučne tkanine treba bijeliti, što se oprezno provodi oksidacijskim i redukcijskim sredstvima.
– Moja slika počinje onoga trenutka kada započnem bijeliti platno.
Što tko bijeli? celulozu, (slikarsko) platno, tkaninu
• Glagoli bijeliti i bijeljeti (se) značenjski se razlikuju. Glagol bijeliti znači ‘činiti da što bude bijelo’, glagol bijeljeti (se) ‘postajati bijelim’ ili ‘isticati se bijelom bojom’ Glagoli bijeliti i bijeljeti (se) imaju iste oblike glagolskoga pridjeva radnoga muškog roda jednine, npr. Tata je bijelio zid. bijeliti), Na planini se bijelio snijeg. (bijeljeti se), a razlikuju se glagolski pridjevi radni ženskoga i srednjega roda jednine te svih rodova množine.
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bijeliti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: