bìlježnīkov bilježnikov prid. (G bìlježnīkova; ž. bìlježnīkova, s. bìlježnīkovo)
1 hist. Bilježnikov je koji pripada bilježniku, osobi ili muškarcu koji je obavljao administrativne poslove u državnome uredu.
– Sva bilježnikova djeca završila su srednju školu, a Mihael i fakultet.
– I liječnikova supruga, pa čak i bilježnikova, iako obje višeg ranga, odnosile su se prema njoj s poštovanjem.
– Bartol se okrene, pa prepozna bilježnikova pisara i istisne: – Vi li ste? Zapovijedate?
Što je bilježnikovo? rang; pisar; djeca, žena
Koordinacija: bilježnikov i liječnikov
2 prav. Bilježnikov je koji pripada javnomu bilježniku.
– Jedino za što tvrdim da nije bilježnikov posao jest da nije dužan, a niti ovlašten, na sve moguće strane slati dopise, odnosno samostalno istraživati gdje bi ostavitelj možda mogao imati kakvu imovinu.
– Tetku ćemo već nekako utrpati u auto i dovesti do bilježnika pa će tamo potpisati jer bilježnikov izlazak košta ko svetog Petra kajgana.
– Samo bilježnikov pečat ti je pravovaljan… i cijena je 46,50 kn…
Što je bilježnikovo? izlazak, odgovor, pečat, riječ, savjet, ured
tvorba: bilježnik-ov
Citiraj natuknicu: