brȁtić bratić 
im. m. (GA brȁtića, DL brȁtiću, I brȁtićem; mn. N brȁtići, G brȁtīćā, DLI brȁtićima, A brȁtiće)
Bratić je tetin, stričev ili ujakov sin.
– Jučer je bio tako divan dan, čak me i bratić iz Trsta došao posjetiti, a nismo se vidjeli doslovce 10 godina.
– Uz odar su uz Ružu stale sestrične, bratići, tugujuća rodbina koja je to bila po nekom koljenu.
Kakav je bratić? drag, mlad, oženjen, pokojni, star; mamin, očev, tatin, ženin
Što bratić može? doći (u posjet), oženiti se
Što se s bratićem može? imati ga, javiti mu se, sresti ga
Koordinacija: bratići i sestrične, nećaci i bratići; braća i bratići
tvorba: brat-ić
TVORENICA: bratićev
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=brati%C4%87&search_type=basic
Citiraj natuknicu: