bȑklja brklja im. ž. (G bȑkljē, DL bȑklji, A bȑklju, I bȑkljōm; mn. NA bȑklje, G bȓkljā/bȑkljī, DLI bȑkljama)
1 Brklja je naprava od granja za sušenje trave i djeteline.
– Tako se to radilo nekada, prije dvadesetak-tridesetak i više godina, kada su naša polja u Gackoj bila puna zdjevenih brklja.
– Opet im vrijeme nije išlo na ruku, velike jutarnje rose i dugotrajna magla (često do podneva) ne pridonose sušenju trave. I zato su neki posegnuli za prastarima metodama, a to je da koliko-toliko prosušenu travu zabacaju u brklje.
2 Brklja je poprečna greda na željezničkim i cestovnim prijelazima.
– Vozač se nije zaustavio prije pružnog prijelaza na kojemu je bila spuštena brklja.
– Nije primijetio spuštenu brklju, te se zbog toga zaletio u putnički vlak.
– Pretekao je čitavu kolonu i prošao između spuštenih brklji na pružnom prijelazu te nastavio prema gradu ogromnom brzinom.
Kakva je brklja? spuštena, zaštitna
Što se s brkljom može? postaviti je, probiti je, spustiti je
sinonim: rampa
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=brklja&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/990/
Citiraj natuknicu: