bȕć buć usk.
1 Buć je onomatopejska riječ kojom se oponaša zvuk pada nekoga tijela u vodu.
– Sad čekam Marija da me odveze na bazen, pa buć.
– Tako je mlada umjetnica svojim radom uspjela na mirnoj površini Karinskog mora u djeliću sekunde zabilježiti zvuk buć, koji proizvodi odbačeni kamenčić.
– Kad žaba skoči u vodu gotovo da se jedva čuje buć.
◦ Usklik buć u stilski se obilježenome tekstu može upotrijebiti umjesto glagola.
2 Buć je onomatopejska riječ kojim se oponaša zvuk tekućine koja se mućka.
– Buć, buć žubori potočić…
– Jedno jaje buć, a mi djeco ćuć.
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
buć. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/buc/ (pristupljeno 16. listopada 2026.)