čúčati čučati 
gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. čúčīm, 2. l. čúčīš, 3. l. čúčī, mn. 1. l. čúčīmo, 2. l. čúčīte, 3. l. čúčē; imp. čúči; aor. čúčah; imperf. čúčāh; prid. r. m. čúčao, ž. čúčala, s. čúčalo; prid. s. čúčēći)
1 Čučati znači biti u položaju u kojemu su noge svijene u koljenu, a tijelo opušteno do peta.
– Krovopokrivač pri radu najčešće kleči, čuči i puže površinom krova.
– Ja sam uskoro shvatio da je, umjesto da čučim skvrčen u prolazu, bolje da legnem ispod sjedala.
Tko čuči? čovjek, dijete, muškarac, vrag, žena
Gdje čuči? ispod stola, iza grma, iza ugla, pred ulazom, pred vratima
Koordinacija: čučati i čekati; sjediti ili čučati
2 pren. Čučati znači biti skriven, ne izlaziti na vidjelo.
– Moj talent i briljantnost čuče i čame čekajući.
– Istina negdje čuči i čeka.
Što čuči? istina, razlog, snaga, talent
Gdje što čuči? iza grma, iza ugla, pred ulazom, pred vratima
Koordinacija: čučati i čekati
tvorba: čuč-ati
tvorenice: čučanj
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=%C4%8Du%C4%8Dati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: