dȁtīv dativ im. m. (G dȁtīva, DL dȁtīvu, A dȁtīv, I dȁtīvom)
gram. Dativ je padež koji odgovara na pitanja Komu?, Čemu?.
– Rumunjski jezik i dalje razlikuje genitiv i dativ zajedno s tragovima vokativa.
– Treba li upotrijebiti genitiv ili dativ kao priložnu oznaku vremena ili koji je pridjev bolje odabrati?
Kakav je dativ? etički, nenaglašeni, posvojni; dativ imenice, dativ pridjeva, dativ zamjenice; dativ jednine, dativ množine
Što se s dativom može? razlikovati ga (od lokativa), upotrijebiti ga
kohiponimi: nominativ :1, genitiv :1, akuzativ :1, vokativ :1, lokativ :1, instrumental :1
tvorenice: dativni
TVORENICA: dativni
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dativ&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
