dobroćúdnōst dobroćudnost im. ž. (G dobroćúdnosti, A dobroćúdnōst, I dobroćúdnošću/dobroćúdnosti)
1 Dobroćudnost je osobina onoga koji je dobroćudan.
– Francuska teniska federacija mladoga je tenisača opisala kao mladića punoga entuzijazma, strastvenog, nježnoga i poštovanoga radi svoje uljudnosti i dobroćudnosti.
– Smiješak i dobroćudnost, djetinja radost i zatravljenost životom zaštitni su znak Sime Mraovića i njegovih djela, bilo proznih, bilo poetskih.
– Vegetarijanstvo bi trebalo biti iskaz širokogrudnosti i dobroćudnosti, da u svakome vidimo dragoga gosta kojeg valja ponuditi najboljim što posjedujemo.
Kakva je dobroćudnost? beskrajna, naivna, neuobičajena, poslovična, priprosta; gazdina; dobroćudnost dupina
Što se s dobroćudnošću može? doživjeti je, iskoristiti,
Koordinacija: dobroćudnost i blagost, dobroćudnost i dragost, dobroćudnost i finoća, dobroćudnost i širokogrudnost, dobroćudnost i uljudnost
antonim: zloćudnost
2 Dobroćudnost je svojstvo onoga što je dobroćudno.
– Poznavanjem i prihvaćanjem suvremenog stava o dobroćudnosti boli u vratu otklonit ćemo brigu i strah koji dodatno pojačavaju bolno stanje.
tvorba: dobroćudn-ost
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/337/
Citiraj natuknicu:
