dȍgovōr dogovor 
im. m. (G dȍgovora, DL dȍgovoru, A dȍgovōr, I dȍgovorom; mn. N dȍgovori, G dȍgovōrā, DLI dȍgovorima, A dȍgovore)
Dogovor je slaganje dviju ili više osoba o čemu.
– Nakon sklapanja ugovora o osposobljavanju autoškola u dogovoru s polaznikom određuje instruktora vožnje.
– Osmodnevni štrajk prekinut je jučer popodne nakon što je Sindikat kabinskog osoblja postigao dogovor s upravom o svojim zahtjevima.
– Kad se zaborave usmeni dogovori, pisani ugovor ostaje kao podsjetnik.
Kakav je dogovor? interni, konačan, međusoban, načelan, neformalan, okviran, preliminaran, prešutan, prethodni, radni, tajan, telefonski, usmen, uspješan, važan, zajednički; društveni, međudržavni, mirovni, politički, poslovni, stranački; dogovor predstavnika (dviju zemalja, lokalnih planinarskih klubova), stranaka, vlade i sindikata; dogovor između (sindikata i ministarstva), dogovor o (podjeli imovine, suradnji), dogovor oko (cijene, termina)
Što dogovor može? pasti razg., propasti, vrijediti
Što se s dogovorom može? držati ga se, postići ga, poštovati ga, potpisati ga, prekršiti ga, prihvatiti ga, pristati na njega, sklopiti ga
Koordinacija: dogovor i kompromis, dogovor i sporazum, dogovor i suradnja, dogovor i ugovor, razgovor i dogovor, pregovori i dogovor, sastanak i dogovor; dogovor ili sporazum
U vezi s dogovorom spominje se: postizanje, mogućnost, rezultat, pokušaj, detalj, poštovanje, kršenje, pitanje, predmet
tvorba: dogovor-Ø
tvorenice: dogovorni
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dogovor&search_type=basic
Citiraj natuknicu: