dȑmnuti drmnuti gl. svrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. dȑmnēm, 2. l. dȑmnēš, 3. l. dȑmnē, mn. 1. l. dȑmnēmo, 2. l. dȑmnēte, 3. l. dȑmnū; imp. dȑmni; aor. dȑmnuh; prid. r. m. dȑmnuo, ž. dȑmnula, s. dȑmnulo; prid. t. dȑmnūt; pril. p. dȑmnūvši)
1 Drmnuti znači jakim pokretom pomaknuti koga ili što.
– Drmnuo je uzdama i kriknuo.
– Žena snažno drmne oba konopa, životinje se zbiju u kakav-takav red: sad žena povuče uzbrdo.
2 pren. Drmnuti znači zadati udarac.
– Ipak, gledao sam i ja snimku, lijevim laktom ga je malo drmnuo.
– Drmnula sam auto o neko drvo, malo sam udubila lim.
– Potom je zasukala rukave pa gacala plićakom na rukama, sve dok joj se lijeva nije omaknula pa je drmnula bradom u pijesak.
3 žarg. Drmnuti znači pojesti ili popiti što.
– Poslije svrati baki da ju malo posjetiš, lijepo se najedeš i drmneš koji prošek.
– Ja bih umjesto Andola drmnula Apaurin da se malo opustim.
Što se može drmnuti? apaurin, pivo, rakiju, tabletu, tekilu, žesticu
4 žarg. Drmnuti znači ukrasti što.
– Do broja je došao tako što je negdje drmnuo mobitel u kojemu su bili brojevi i ostalih klinaca iz razreda.
– Nema nikakve sumnje da bi oni koji se bune protiv kamera bili prvi koji bi histerično tražili snimak kad bi im netko npr. drmnuo novčanik u tramvaju.
tvorba: drm-nuti
Citiraj natuknicu: