dȑskōst drskost im. ž. (GDL dȑskosti, A dȑskōst, I dȑskošću/dȑskosti)
Drskost je osobina onoga koji je drzak ili svojstvo onoga što je drsko.
– Neviđenom drskošću i kriminalnim ponašanjem državni je dužnosnik, zadužen za zaštitu ljudskih prava, primijenio najgrublju silu za ostvarenje svog cilja.
– Samo ove godine djelatnice su dvaput opljačkane, a zbog upornosti i drskosti pljačkaša prije nekoliko godina policija je trgovinu stalno nadzirala.
– S koliko je samo sportske drskosti i samouvjerenosti upućen taj udarac!
Kakva je drskost? iznimna, krajnja, ljudska, mladenačka, neopisiva, neviđena, nevjerojatna, novinarska, politička, pozitivna, sportska; drskost lopova, drskost pljačkaša
Što drskost može? nedostajati komu, zapanjiti koga
Što se s drskošću može? imati je, pokazati je
Koordinacija: drskost i arogancija, drskost i bahatost, drskost i bezobraština, drskost i nekultura, drskost i oholost, drskost i prodornost, drskost i samouvjerenost, drskost i umišljenost
sinonim: bezobraština
tvorba: drsk-ost
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=drskost&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/341/
Citiraj natuknicu: