dvȍje dvoje
zb. br. (G dvȍje/dvòjēg(a)/dvȏg/dvóga, D dvóma/dvòjēm(u)/dvȏm/dvómu/dvóme, A dvȍje, L dvóma/dvòjēm(u)/dvȏm/dvóme/dvómu, I dvóma/dvòjīm; neskl. uz nebrojive imenice)
1 Dvoje je skupina od dviju osoba različita spola.
– Za ljubav je potrebno dvoje, ne jedno.
– Oženjen je i otac je dvoje djece.
Čega može biti dvoje? članova, djece, glumaca, kandidata, ljubavnika, ljudi, prijatelja, putnika, studenata, učenika
2 Dvoje su dvije stvari ili pojma.
– Izvještaj će moći poslužiti i onima koji s jednog skladišta razdužuju i veleprodaju i maloprodaju, da mogu razdvojiti to dvoje.
– Enigma mi je bila sok od naranče i med, ali baš to dvoje donosi onu ljepljivost i sjaj pečenim rebarcima.
tvorba: dv-oje
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dvoje&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
