fonotéka fonoteka im. ž. (G fonotékē, DL fonotéci, A fonotéku, I fonotékōm; mn. NA fonotéke, G fonotékā, DLI fonotékama)
Fonoteka je zbirka zvukovnih zapisa.
– 1995. g. pokrenuli smo lokalnu radijsku postaju koja je već tada imala digitalnu fonoteku i potpuno automatiziran program za emitiranje glazbe.
– Odaberite svoja omiljena glazbena izdanja i popunite fonoteku originalnim i epohalnim albumima rock velikana.
Kakva je fonoteka? bogata, poveća; digitalna, glazbena, klupska, kućna, privatna, radijska
Što se s fonotekom može? obogatiti je, popuniti je, preslušavati je
Koordinacija: fonoteka i nototeka, fonoteka i videoteka
tvorba: fono-teka
Etimologija: Riječ fonoteka posuđena je iz europskih jezika (usp. njemački Phonothek, francuski phonothèque); složena je od grčkoga φωνή [phōné] ʻglasʼ i –teka (v. apoteka) po uzoru na biblioteka i sl.
Hrvatski jezik: https://hrcak.srce.hr/clanak/253911
Citiraj natuknicu: