fȑfljati frfljati gl. nesvrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. fȑfljām, 2. l. fȑfljāš, 3. l. fȑfljā, mn. 1. l. fȑfljāmo, 2. l. fȑfljāte, 3. l. fȑfljajū; imp. fȑfljāj; aor. fȑfljah; imperf. fȑfljāh; prid. r. m. fȑfljao, ž. fȑfljala, s. fȑfljalo; prid. s. fȑfljajūći)
1 Frfljati znači govoriti nerazgovijetno i nerazumljivo.
– Sad je krezuba i frflja.
– On je dosta frfljao i skupljala mu se slina koju je svako malo skupljao vršcima kažiprsta i palca.
– Zbog utrnutog jezika ne možeš govoriti, već frfljaš.
Kako se frflja? nepovezano, nerazgovijetno
2 pren. Frfljati znači govoriti gluposti, ne povezivati misli u jasan iskaz.
– Prije su mi se gadile one bakice s klupicom ispred kuće, samo su frfljale protiv nekog.
– Muž je prvo frfljao kad sam ga kupovala, ali poslije je bio sretan.
– Može sad neki konzervativni znanstvenik frfljati što hoće.
tvorenice: frfljanje
Citiraj natuknicu: