glȁsovīr glasovir 
im. m. (G glȁsovīra, DL glȁsovīru, A glȁsovīr, I glȁsovīrom; mn. N glȁsovīri, G glȁsovīrā, DLI glȁsovīrima, A glȁsovīre)
glazb. Glasovir je žičano glazbalo s tipkama na kojemu se zvuk proizvodi udaranjem batića o žice napete na okvir smješten u vodoravno postavljenu rezonantnu kutiju.
– Iako nije imao na raspolaganju koncertni glasovir, njegova tehnička suverenost, snalažljivost i muzikalnost ublažile su ograničenosti instrumenta.
– Pedesetak popijevaka za glas uz pratnju glasovira te manji broj uz komorni sastav, zbor i/ili orkestar, skladano je uglavnom na njemačke, ali i hrvatske i talijanske stihove.
Kakav je glasovir? električni, koncertni
Što se s glasovirom može? predavati ga, poučavati ga, studirati ga, svirati ga, učiti ga razg.
Koordinacija: glasovir i flauta, glasovir i gitara, glasovir i glas, glasovir i gudači, glasovir i klarinet, glasovir i orgulje, glasovir i orkestar, glasovir i violina, glasovir i violončelo
U vezi s glasovirom spominje se: pratnja, profesor, studij, sviranje, ugađanje, zvuk
◦ I naziv klavir i naziv glasovir pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Naziv klavir prošireniji je u uporabi te je stoga preporučen kao stručni naziv to glazbalo iako je i u struci česta i uporaba naziva glasovir.
tvorba: analogijom prema klavir
tvorenice: glasovirač
TVORENICA: glasovirski
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=glasovir&search_type=basic
Citiraj natuknicu: