gȍspođa gospođa 
im. ž. (G gȍspođē, DL gȍspođi, A gȍspođu, V gȍspođo, I gȍspođōm; mn. NAV gȍspođe, G gȍspōđā, DLI gȍspođama)
1 Gospođa je odrasla ženska osoba.
– Ljubazna gospođa knjižničarka ispunila mi je člansku karticu i svečano mi je predala.
– U stanu ispod nas živi starija gospođa koja u posljednje vrijeme od ranog popodneva pa do kasnih noćnih sati ima upaljen televizor toliko glasno da mi u stanu čujemo svaku riječ iz emisija koje prati.
Kakva je gospođa? fina, ljubazna, mlada, plemenita, simpatična, sredovječna, starija, x-godišnja
Što se s gospođom može? poznavati je, razgovarati s njom, sresti je, zahvaliti joj
Koordinacija: gospođe i gospoda
◦ S gospođo oslovljava se odrasla ženska osoba u formalnoj komunikaciji: Poštovana gospođo, javljam vam se u nadi da ćete mi pomoći., A sad mi dopustite, gospođe i gospodo, kolege i prijatelji, da skrenem na nešto drugo.
2 Gospođa je udana žena.
– Ubrzo su se vjenčali i Jelena je postala gospođa Matasović.
– Kevin se krajem prošle godine oženio frizerkom Danielle, s kojom je u vezi bio dvije godine, a šuška se da je novopečena gospođa Jonas trudna.
Kakva je gospođa? bivša, buduća, novopečena
Koordinacija: gospođa i gospodin, gospođe i gospođice; gospođa ili gospođica
◦ Oslovljavanje s gospođo kako bi se istaknuo bračni status ženske osobe ne smatra se korektnim.
tvorba: gospod-ja
tvorenice: gospođin
SINONIM: gđa :1, TVORENICA: gospođica
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=gospo%C4%91a&search_type=basic
Citiraj natuknicu: