govòriti govoriti 
gl. nesvrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. gòvorīm, 2. l. gòvorīš, 3. l. gòvorī, mn. 1. l. gòvorīmo, 2. l. gòvorīte, 3. l. gòvorē; imp. govòri; aor. govòrih; imperf. gòvorāh; prid. r. m. govòrio, ž. govòrila, s. govòrilo; prid. t. gòvoren; prid. s. gòvorēći)
1 (prijel./neprijel.) Govoriti znači izražavati ili priopćivati što govorom.
– Ne treba unedogled govoriti djeci da su još premalena za neke zadatke.
– Na sastanku se govorilo o radnome nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Prostornoga plana Zagrebačke županije.
– Mali scenski igrokaz priredila su vrtićka djeca koja su zajedno s Odakom govorila stihove s njegova CD-a.
– Iako je prerano govoriti o ishodu, u skijaškom trileru glavne će uloge podijeliti Milller i Maier.
Tko govori? čovjek, mediji pren., ministar, narod, novinar, političar, predsjednik, predstavnik, stručnjak, svjedok
Što govori? besmislice, gluposti, istinu, laži, neistinu, stihove, tekst; da (je što nemoguće), kako (smo ispunili cilj), što (treba napraviti);
Komu govori? novinaru, čovjeku, djetetu, igračima, majci, narodu, novinaru, ocu, prijatelju, publici
O čemu govori? o događaju, o iskustvu, o mogućnostima (inozemnih ulaganja, povratka u Hrvatsku), o politici, o problemima; protiv korupcije, protiv mržnje, protiv rata, u korist (optuženika, prijedloga)
Kako govori? često, dugo, glasno, javno, kritički, mudro, napamet, neslužbeno, opširno, otvoreno, ozbiljno, rijetko, slobodno; sa sigurnošću, s poštovanjem, s pravom, s prijezirom
Koliko govori? mnogo, nedovoljno, premalo
Gdje govori? na pozornici, na sastanku, na skupu, na televiziji, u javnosti, u medijima; u intervjuu, u knjizi pren., u pismu pren.
Kako je govoriti? kasno, lako, prerano, teško
Koordinacija: govoriti i misliti, govoriti i pisati, govoriti i slušati
glagol + govoriti: htjeti govoriti, nastaviti govoriti, odbiti govoriti, početi govoriti, prestati govoriti, trebati govoriti, (ne) usuditi se govoriti, (ne) voljeti govoriti
SINONIM: pričati :1 kazivati, zboriti poet.
2 (neprijel., 3. l. jd.) Govoriti znači priopćavati što neslužbeno, širiti glasine.
– Neslužbeno se govori o postavljanju kamera i snimanju grafitera.
– Iako se u kuloarima govorilo i o odlascima nekih igrača, od toga zasad, prema riječima Giergie, neće biti ništa.
Kako se govori? neslužbeno
Gdje se govori? u (diplomatskim, političkim) krugovima, u kuloarima
sinonim: pričati razg.
3 (neprijel.) Govoriti znači sporazumijevati se govorom, glasno izgovorenim riječima razmjenjivati misli, voditi s kim razgovor.
– Govorite s djetetom na način na koji želite da se ono obraća vama.
– Kad ga je nedavno barunica pozvala da s njim govori u četiri oka o vrlo važnoj stvari, pa kada je razumio iz njezinih usta osnovu o svojoj ženidbi s Ljubicom, bijaše mladić tako uzbuđen i smeten da nije mogao riječi progovoriti.
4 (neprijel.) Govoriti znači imati sposobnost govora.
– Dijete još ne govori: kad se treba zabrinuti?
– Neka djeca s autizmom kasne u govoru ili uopće ne uče govoriti.
glagol + govoriti: moći govoriti, naučiti govoriti, znati govoriti
5 pren. (neprijel.) Govoriti o čemu znači sadržavati određenu priču, poruku.
– Predstava govori o pet obitelji, i to iz dječjeg ugla.
– Roman govori o dezorijentiranosti generacije tridesetogodišnjaka pričom mladoga para koji živi u Londonu i čiji se svijet, materijalno bogat, ali iznutra prazan, polagano počinje rasipati.
Što govori? članak, film, knjiga, predstava, priča, roman
O čemu govori? o ljubavi, o odnosu (roditelja i djeteta), o (aktualnoj, općeljudskoj) temi, o životu (jedne obitelji, u gradu)
6 pren. (neprijel.) Govoriti o čemu znači ukazivati na što ili potvrđivati što.
– Bilo je dovoljno naznaka koje su govorile kako je otišao u žurbi, možda i u strahu.
– Procjene o šteti na gospodarskim objektima govore o iznosu od 1,1 milijuna kuna.
Što govori? ankete, brojke, činjenice, iskustvo, naznake, podatci, pokazatelji, procjene, prognoze, pokazatelji, statistika
O čemu govori? o načinu (donošenja odluka), o kvaliteti (utakmice), u prilog (stajalištu, zaključku); da (je zaključak točan), kako (treba nešto poduzeti)
7 (prijel.) Govoriti znači znati se usmeno izražavati na kojemu jeziku ili govoru.
– Jezici su mi hobi: tečno govorim engleski i talijanski, a vrlo se dobro snalazim i s njemačkim.
– Najbolje govorimo i razumijemo svoj materinski jezik.
Kako tko govori? dobro, tečno; s(a) (stranim) naglaskom
Što govori? jezik; engleski, hrvatski, njemački, španjolski, talijanski; čakavski, kajkavski, štokavski
Koordinacija: govoriti i pisati, govoriti i razumjeti
tvorba: govor-iti
TVORENICA: govorenje
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=govoriti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: