govórnica govornica2 im. ž. (G govórnicē, DL govórnici, A govórnicu, I govórnicōm; mn. NA govórnice, G govórnīcā, DLI govórnicama)
Govornica je mjesto s kojega se drži govor.
– Njih sedmero ukupno je za govornicom Gradskog vijeća postavilo 68 pitanja.
– Sa saborske govornice poručio je zastupnicima kako samo gospodarski rast može predstavljati jamstvo da ćemo moći vraćati dugove koje smo godinama gomilali.
– Javna televizija mora biti politička govornica, ali svih političkih opcija.
Kakva je govornica? crkvena, parlamentarna, politička, predizborna, saborska, skupštinska, svečana, vijećnička
Što se s govornicom može? izići na nju, napustiti je, popeti se na nju, postaviti je (u parku), prepustiti je komu, stati za nju
telefonska govornica
Telefonska govornica kabina je s telefonom namijenjena javnoj uporabi.
– Prva je dokumentirana svakome pristupačna javna telefonska govornica postavljena u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora 1889. godine.
tvorba: govor-nica
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=govornica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: