gȍvōrnīk govornik im. m. (GA gȍvōrnīka, DL gȍvōrnīku, V gȍvōrnīče, I gȍvōrnīkom; mn. NV gȍvōrnīci, G gȍvōrnīkā, DLI gȍvōrnīcima, A gȍvōrnīke)
1 Govornik je osoba koja govori ili drži govor.
– Obraćajući se prisutnima kao jedan o pozvanih govornika, pomoćnik ministra predstavio je konkretne strateške korake Ministarstva koji su poduzeti kako bi se hrvatski znanstveni i obrazovni sustav u potpunosti uklopio u europski.
– Vješt se govornik podjednako služi i tekstnim i izvedbenim sredstvima.
– Riječi karizmatika nabijene su energijom, što takve osobe čini zanimljivim i uvjerljivim govornicima i sugovornicima.
Kakav je govornik? dobar, duhovit, loš, poznat, vješt, uvjerljiv, vrstan, zanimljiv; javni, motivacijski, pozvani, profesionalni; grčki, rimski; glavni govornik (na skupu; tribine, večeri)
Što govornik može? govoriti (loše, uvjerljivo), imati (dobru dikciju, tremu)
Što se s govornikom može? prekinuti ga, slušati ga
Koordinacija: govornik i pisac, govornik i sugovornik, govornik i političar, govornik i predavač, govornik i slušatelji; govornici i govori
U vezi s govornikom spominje se: glas, izlaganje, uloga, nastup, obrazovanje, uloga
2 Govornik je osoba koja se služi jezikom, koja zna koji jezik.
– Ovoga ljeta učenici naše škole imat će priliku sudjelovati na petodnevnom radionicama engleskog jezika s izvornim govornikom.
– Postalo je važnije da se govornici razumiju nego da savršeno poznaju gramatičke oblike, a ne mogu, primjerice, izreći jednostavnu rečenicu.
Kakav je govornik? dobar, dvojezični, neizvorni, izvorni; hrvatski, engleski, strani; govornik esperanta, govornik francuskoga, govornik njemačkoga
Što govornik može? govoriti (hrvatski, strani jezik), imati (dobar, strani) naglasak, izgovarati (glas, riječ), razumjeti (jezik, koga), znati (gramatička pravila)
Što se s govornikom može? slušati ga
tvorba: govor-nik
tvorenice: govornikov, sugovornik
TVORENICA: govornički
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=govornik&search_type=basic
Citiraj natuknicu: