grȍktati groktati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. grȍkćēm, 2. l. grȍkćēš, 3. l. grȍkćē, mn. 1. l. grȍkćēmo, 2. l. grȍkćēte, 3. l. grȍkćū; imp. grȍkći; aor. grȍktah; imperf. grȍktāh; prid. r. m. grȍktao, ž. grȍktala, s. grȍktalo; pril. s. grȍkćūći)
1 Groktati znači glasati se glasom koji podsjeća na gro-gro.
– Svinje su počele tiho groktati.
– Moj pas ima gumenu svinju koja grokće kad se stisne.
Tko grokće? svinja
2 pren. Groktati znači glasati se kao svinja.
– Što je dalje bilo, ne mogu vam reći jer sam već debelo hrkao i groktao izvaljen u svojoj kožnoj fotelji.
– Ljudi ne žele da budu poistovjećeni s politikom onih koji tamo sjede, žderu, piju i grokću za govornicom.
tvorenice: groktanje, zagroktati
Citiraj natuknicu: