hàbit habit im. m. (G hàbita, DL hàbitu, A hàbit, I hàbitom; mn. N hàbiti, G hȁbītā, DLI hàbitima, A hàbite)
Habit je odjeća katoličkih svećenika, redovnika i redovnica.
– Dana 6. siječnja 1903., sa šesnaest godina, ušao je u novicijat fratara kapucina u Morconeu, gdje je 22. siječnja obukao franjevački habit i uzeo ime brat Pio.
– Novi nadbiskup Valencije, na zaprepaštenje svojih kanonika, nosio je i dalje skroman, iznošen redovnički habit.
– Prema sačuvanoj bogatoj povijesnoj građi samostan su osnovali još 1374. godine pavlini, pripadnici nekada utjecajnoga crkvenog reda sv. Pavla Pustinjaka, zbog boje habita u narodu poznati kao bijeli fratri.
Kakav je habit? grub, iznošen, siromašan, skroman; bijel, smeđ, crn; pokornički, svet; dominikanski, franjevački, fratarski, monaški, redovnički, svećenički; habit Reda propovjednika
Što se s habitom može? nositi ga, obući ga, odjenuti ga, primiti ga
U vezi s habitom spominje se: boja, nošenje, oblačenje
Citiraj natuknicu: