ȉmperatīvnī imperativni prid. (G ȉmperatīvnōg(a); ž. ȉmperatīvnā, s. ȉmperatīvnō)
1 Imperativni je koji se odnosi na imperativ, zapovjedni način.
– Sigurno će biti zanimljivo zapaziti da su primjeri iz privatne komunikacije koji su nam se ovdje nametnuli redom imperativne konstrukcije sasvim zamislive u neposrednom obraćanju.
Što je imperativno? konstrukcija, nastavak, paradigma, rečenica
2 pren. Imperativni je koji se odnosi na imperativ, ono što tko mora imati, napraviti ili postići.
– Kreativnost i umjetnički pristup stvaranju parfema, otklon od masovnosti i imperativnih trendova te strast prema posebnoj i jedinstvenoj mirisnoj kompoziciji čine bit svakog niche proizvoda.
Što je imperativno? trend
3 Imperativni je koji koga na što obvezuje.
– Stoga je uspjeh predstave, uz redateljski imperativni perfekcionizam, ponajviše ovisio o darovitosti i glumačkoj sposobnosti većega dijela osječkoga dramskog ansambla i to onog snažnijeg, ženskog.
– Danas mi u prvom redu službeni, a zatim i osobni mnogobrojni i imperativni razlozi nalažu da zamolim da budem ove dužnosti oslobođen i što prije povučen sa sadašnjeg položaja…
Što je imperativno? mandat, perfekcionizam, razlog, odredba
imperativna norma
Imperativna norma norma je čiju primjenu oni na koje se ona odnosi ne mogu otkloniti svojom voljom.
– Ništav je svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi općega međunarodnog prava.
– Ono što je ljudima servirano kao imperativna norma ponašanja u mnogočemu je razbilo neke iluzije o nekom udobnijem, sretnijem i lagodnijem životu.
sinonim: stroga norma
tvorba: imperativ-ni
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=imperativni&search_type=basic
Citiraj natuknicu: