ȉzreka izreka 
im. ž. (G ȉzrekē, DL ȉzreci, A ȉzreku, I ȉzrekōm; mn. NA ȉzreke, G ȉzrēkā, DLI ȉzrekama)
Izreka je rečenica ili ustaljena veza riječi u kojoj je sažeto životno iskustvo ili mudrost.
– Potražio sam odgovore u mislima i izrekama poznatih.
– Stara izreka kaže: Tko je dobro započeo, pola je učinio.
Kakva je izreka? čuvena, dobra, latinska, lijepa, mudra, narodna, omiljena, poznata, pučka, stara; Isusova
Što izreka može? govoriti (da plemenitost obvezuje), glasiti (Po jutru se dan poznaje), kazati (da neprijatelja treba poznavati)
Što se s izrekom može? citirati je, čuti je, imati je, koristiti je, parafrazirati je, pročitati je, potvrđivati je, reći je, voljeti je, zaboraviti je; držati je se, prisjetiti je se, sjetiti je se
Koordinacija: izreka i obrazloženje, izreka i poslovica; izreke i citati, izreke i misli; riječi ili izreke
U vezi s izrekom spominje se: autor, dio, istinitost, knjiga, primjer, smisao, zbirka, značenje
tvorba: izrek-a
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=izreka&search_type=basic
Citiraj natuknicu: