junákov junakov prid. (G junákova; ž. junákova, s. junákovo)
1 Junakov je koji pripada muškoj osobi koja se odlikuje hrabrošću, smjelošću.
– Borba s nemani u cilju spašavanja djevojke, borba u koju se Perzej upustio bez ikakva oklijevanja, označuje jedan od junakovih podviga.
– Na obali, na za nju spremnom prostoru između stijene i mora, uz junakove noge leži Gorgonina glava.
2 Junakov je koji pripada muškoj osobi koja je glavno lice ili jedan od nositelja radnje u književnome, kazališnome ili filmskome djelu.
– No svaka se njegova avantura savršeno uklapa u priču, pa ako će poneki čitatelj s nevjericom zavrtjeti glavom nad tolikim brojem junakovih ljubavnih uspjeha, neka za svoje potrebe ovaj roman smatra bajkom za odrasle, neće ni tako pogriješiti.
– Nepouzdanost pripovijedanja stoga je motivirana junakovim patološkim strahom od suočavanja s realnošću i sagledavanju svog ne odveć laskavog položaja u odnosu na ljude do kojih mu je stalo, a koji su ga odreda iznevjerili, izdali, povrijedili.
tvorba: junak-ov
Citiraj natuknicu:
