kàmo kamo 
pril.
1 Kamo uvodi pitanje o cilju kretanja.
– Kamo i kome da idemo?
– No, današnje naslovnice dnevnih novina kao da nastavljaju istim smjerom, pristupajući hrvatskoj javnosti kao prema teškom narkomanu kome se stalno mora povećavati doza skandala i histerije. Kamo to vodi?
2 (u vezničkoj funkciji) Kamo uvodi zavisnu surečenicu u subjektnoj rečenici.
– Zna se kamo to vodi i kako završava.
3 (u vezničkoj funkciji) Kamo uvodi zavisnu surečenicu u objektnoj rečenici.
– Padovi nas podsjećaju tko smo, od kakvog srno tkiva sazdani i kamo idemo.
4 (u vezničkoj funkciji) Kamo uvodi zavisnu surečenicu u atributnoj rečenici.
– Taj duhovni susret što se održava svakog tjedna je također mjesto kamo je i Maja išla dok još nije bila izliječena.
5 (u vezničkoj funkciji) Kamo uvodi zavisnu surečenicu u mjesnoj rečenici.
– Idem kamo mi se prohtije i činim što me volja.
– Uh, Idem kamo me volja, jasno?
bilo kamo, kamo bilo, kamo god, ma kamo
Bilo kamo, kamo bilo, kamo god, ma kamo znači svejedno na koji cilj.
– Došlo Vam je da se odselite bilo kamo?
– Kako god se okrenuli ili kamo god krenuli, samo je jedna zvijezda Danica…
– I ma kamo dođeš, posvuda je moguće prepoznati ljudskost.
• Prilogom gdje pita se o mjestu na kojemu se tko ili što nalazi, prilogom kamo pita se za cilj čijega kretanja, a prilogom kud(a) pita se za njegov smjer. U uporabi tih priloga često se griješi tako da se prilozima gdje i kud(a) pita o cilju čijega kretanja, npr. Gdje ideš večeras? umjesto pravilnoga pitanja Kamo ideš večeras?, odnosno Kud(a) ideš večeras? umjesto pravilnoga pitanja Kamo ideš večeras?. Prilog gdje ne treba upotrebljavati uz glagole koji označuju kretanje.
tvorenice: kudikamo
Citiraj natuknicu: