kòbila kobila 
im. ž. (G kòbilē, DL kòbili, A kòbilu, I kòbilōm; mn. NA kòbile, G kȍbīlā, DLI kòbilama)
Kobila je ženka konja.
– Zatim nas je domaćin proveo kroz imanje gdje smo vidjeli kravu, kobilu, vijetnamsku svinju, vepra, domaće svinje, jelena, kozliće, koze, kokoši, zečeve…
– Da ste se igrom slučaja rodili prije dvjesto godina i primili pismo od tetke s Novog Zelanda u kojem ona s radošću izvještava kako joj se najdraža kobila oždrijebila, dok bi primila vaše čestitke, ždrijebe bi se već pomalo pretvorilo u kljuse.
– Pamtimo njegovu rasnu arapsku kobilu jer se isticala među radnim konjima.
– Stavio je konja i kobilu u prikolicu i krenuo s polja kući.
Kakva je kobila? bijela, mlada, punokrvna, rasna, rasplodna, stara, mrtva; lipicanska, arapska,
Što kobila može? dobiti (nagradu, ždrijebe), doći (kamo), osvojiti (kup, nagradu, x. mjesto)
Što se s kobilom može? dovesti je kamo, jahati je, kupiti je, ukrasti je, voditi je (kamo, za uzde), oždrijebiti se
Koordinacija: kobila i konj, kobila i krava, kobila i magarac, kobila i ždrijebe; kobila i pastuh
U vezi s kobilom spominje se: rasplod, vlasnik, ždrijebe
tvorenice: kobilica, kobilin, kobilji
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kobila&search_type=basic
Citiraj natuknicu: