kolègica kolegica 
im. ž. (G kolègicē, DL kolègici, A kolègicu, V kolègice, I kolègicōm; mn. NAV kolègice, G kolègīcā, DLI kolègicama)
Kolegica je ženska osoba koja ide u školu, radi s kim ili ima istu struku kao tko.
– Pozvala je sve prisutne kolegice i kolege na daljnju suradnju i organizaciju sljedećeg skupa.
– Poslije sam pitala još jednu kolegicu koja mi nije znala pomoći, nego mi je rekla da potražim profesoricu.
– U društvu kolegice rado je pozirala okupljenim fotografima.
– Po mišljenju njegove stranačke kolegice paket poreznih zakona dovodi u sumnju prioritete Hrvatske – gospodarski rast i smanjenje deficita.
– Njegova školska kolegica Rose osjeća da se između njih dvoje nešto događa, no nikako da dođe do sudbonosnog spoja.
Kakva je kolegica? bivša, cijenjena, dobra, draga, iskusna, mlada, nekadašnja, nova, poštovana, stara; klupska, radna, stranačka, školska; hrvatska, američka
Što kolegica može? dati (nalog, ostavku), dobiti (dijete, otkaz, podršku, Rektorovu nagradu), imati (diplomu, x godina radnoga iskustva), nemati (iskustva, posao), voditi (konferenciju, projekt, tečaj)
Što se s kolegicom može? mijenjati je, nazvati je, podržati je, pozvati je kamo, sresti je, upoznati je, zasjeniti je
Koordinacija: kolegica i frendica razg., kolegica i prijateljica; kolegice i kolege
U vezi s kolegicom spominje se: društvo, komentar, pomoć, preporuka, rad; većina kolegica
tvorba: koleg-ica
tvorenice: kolegičin
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kolegica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: