kòvāč kovač im. m. (GA kováča, DL kováču, V kȍvāču, I kováčem; mn. NV kováči, G kováčā, DLI kováčima, A kováče)
1 Kovač je obrtnik koji kuje, obrađuje željezo i tako izrađuje različite predmete.
– Budući da izbjegava prefabricirane materijale, angažira vrhunske majstore za kamen te iskusne kovače i drvodjelce zbog manufakturnih detalja koji potenciraju osjećaj idile.
– Možda bi i grad trebao biti ponosan na vrijedne umjetničke ruke kovača Franje i pomoći mu u ostvarenju njegovih želja jer nema svaki grad majstora kovača umjetnika.
– Seoski kovači svakako su znali izraditi jednostavnije oružje, primjerice koplje.
Kakav je kovač? iskusan, seoski, vrhunski
Što kovač radi? izrađuje što, kuje željezo
Koordinacija: kovač i majstor, kovač i umjetnik
2 zool. Kovač je morska koštunjača cijenjena mesa sivosmeđih ili sivožutih leđa koja sa svake strane ima veliku crnu mrlju.
– Malo je riba koje se ponašanjem i općim životnim navikama mogu usporediti s uvijek traženim i cijenjenim kovačem.
– Iako je u gospodarskom ribolovu u koćarskim mrežama kovač redovita lovina, ulovi kovača sportskoribolovnim udičarskim alatima vrlo su rijetki.
Kakav je kovač? cijenjen, tražen
Što se može s kovačem? pripremiti ga, uloviti ga
Koordinacija: kovač i gof, kovač i škarpina, kovač i zubatac
U vezi s kovačem spominje se: ulov
frazem: kovač svoje sreće
Kovač svoje sreće osoba je koja samostalno upravlja svojim životom ili svojom sudbinom.
– Bilo je u tom porazu svega pomalo – promašaja, sudačke zavjere, nesreće i ne znam čega sve ne, ali činjenica jest da je Osijek u toj utakmici sam bio kovač svoje sreće.
– Kad preuzmemo svoju odgovornost za vlastitu nesreću, istovremeno preuzimamo odgovornost i za vlastitu sreću te se time naoružavamo uvidom da smo kovači svoje sreće i da nam je sve moguće ako sami nešto poduzmemo, umjesto da toliko toga očekujemo od drugih.
tvorba: kov-ač
tvorenice: kovačev, kovačica, kovački
Citiraj natuknicu:
