krȗto kruto pril. (komp. krȕćē; sup. nȃjkrućē), (krȗto)
1 Kruto je tako da se ne može svinuti ili opustiti.
– (Sin) strašno kruto drži olovku, kao da piše sa cijelom rukom, a ne samo zglobom.
– Uređaj se postavlja u kanal te bočno i na dnu kanala kruto učvršćuje.
kruto + glagol: kruto držati što, kruto spojiti što, kruto stegnuti što, kruto učvrstiti što
2 pren. Kruto je tako da ne odražava blagost ili brižnost, bez razumijevanja i suosjećanja.
– Standardi se potpuno kruto drže razredno-predmetno-satnog sustava i zapravo onemogućuju organizaciju nastave u vidu projektnog dana i sličnih suvremenih nastavnih organizacijskih oblika.
– Škola bi, dakle, morala biti dovoljno široka da prihvati tu svekoliku različitost, a ne da previše kruto inzistira na tome da se djeca njoj i njenim prekruto i preusko postavljenim okvirima prilagođavaju.
kruto + glagol: kruto se držati čega, kruto inzistirati na čemu, kruto se pridržavati čega, kruto provoditi što, kruto razmišljati, kruto shvaćati što, kruto slijediti koga/što, kruto tumačiti što
SINONIMI: kruto :2, strogo :1, ANTONIMI: blago2:3, nježno :1
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva krut
Citiraj natuknicu: